RTV Teorija i praksa

tvoj jezik tvoja ličnost, ili ti lažeš. To je velika uloga televizije. I to je takođe avangardno. Prema tome, mislim da je stvaranje te nove retorike jedan spiralni proces i da se stalno iznova obnavlja potreba da se unose novi elementi u televizijsku retoriku u skladu sa dizajnom, kako je to Mandić ovde govorio, a ne protiv njega. To ne mogu da budu neobavezno snimljeni ambijenti. Televizija dobrim svojim delom, tamo gde je svesno stvarano, umetnički stvarno, sa ambicijom da bude Sto koncizmja, što udarnija, traži izvesnu stilizaciju. Prema tome, posle skoro četvrtveka razvoja, mi smo sad u položaju da se u čitavom nizu televizijskih žanrova: u televizijskoj drami, u televizijskom školskom obrazovnom programu, u televizijskom naučnom programu, da se došlo do dovršene forme. Sada postoji opasnost da se mi isuviše uljuljkamo u te dovršene forme. Znači, potrebno nam je ovde da prepoznamo šta je to novo. Zbog toga su dva autora, koji se ovde pominju kao Tucko i Boris (Miljkovič i Dimitrijevič) i naš kolega koji je ovde učesnik razgovora - Stanko Crnobrnja, Ijudi koji rade jednu vrlo ozbiljnu stvar. Oni postavljaju pitanje: kako mogu da se ponovo razbiju, odnosno kako možemo ponovo da razbijemo dovršene forme a da ne uništimo televiziju, televizičnost Jer, posle 24 godine razvoja televizije, došlo se do čitavog niza pozitivnih i dobrih rezultata, ja bih hteo da skrenem pažnju jednom istinitom anegdotom, da je i televizijski Dnevnik isprva počeo takoreči imitiranjem pisanih novinskih članaka. Počeo je kao parafraza konferencijskih iskaza. Međutim, konferencija, koja nije elektronski okružena, ona daje Ijudima mogučnost da govore kao u atinskom forumu - dakle, ~od Kulina bana”,-da pričaju „Markove konake”, da iznose ceo istorijat Evo, ja sad govorim za časopis, i ja sam slobodan da iznosim ceo istorijat razvoja novih formi na televiziji. Ali, da se sad uključi televizijska kamera, ja bih odjednom morao da govorim neke kratke poslovice, da mnogo udarnije saopštim ono što sam hteo. I televizijski Dnevnik 1966. imao je jedan svoj oblik. Tada je snimljen jedan takav TV dnevnik. Onda je Aleksandar Vitorovič, glavni i odgovorni urednik informativnog programa, sa svojim timom rešio da übrza televizijski Dnevnik, da übrza njegove iskaze. I godinu dana posle übrzanja TV dnevnika skraćenja izraza - donesen je u projekcionu salu onaj snimljeni Dnevnik iz 1966. godine. Pojavio se novinar i počeo da govori. Svi su prsnuli u smeh. On je govorio sedam minuta. Dnevnik je počeo tako što je novinar sedam minuta govorio i

32