RTV Teorija i praksa

emocijama, pojačanim lučenjem artističkog umeča glumaca, kako bi se postigla i uverljivost dramskog trenutka i snaga koja iz određene dramske situacije izvire. Na ekranu, i u ovom slučaju u televizijskoj drami, uverljivost se postiže mnogo lakše, odnosno i sasvim drugačijim putem. A to je već jedna od odlika televizijske drame. Govoreči o klasičnoj TV drami, podrazumevamo u tom slučaju da je ona mahom snimljena u enterijeru, dakle u jednom zatvorenom prostoru u kojem se kamera ponaša kao gledalac. Odnosno, kamera dobija svojstvo sublimnog elementa; približavanjem ili udaljavanjem, recimo, u određenom trenutku može da izvestan dramski momenat naglasi ako je to potrebno, da u krupnom planu uhvati glumčevo iice, njegov i najmanji gest kao izraz unutrašnjeg stanja ili preživljavanja, a to je već pomak u postizanju uverljivosti ili čak autentičnosti. Naravno, da bi autentičnost TV drame bila još veča, i da bi plenila još snažnije, izvesna iskustva govore (primer: Jednog dana, moj JameLe Filipa Davida) da je režija zahtevala da se junaci izvedu iz enterijera u eksterijer: Tu već dobijamo autentičnost atmosfere, što je veoma važno kada se radi o televiziji i televizijskoj drami uopšte, s obzirom da ona upravo i svesno polazi od toga dejstvujuči pred gledalištem kao kreativni i izražajni organizam. Sada več imamo, dakle, i naznaku neposredne i pojavne realnosti, što je za razliku od pozorišta, iskorak iz konstruktivističkog sveta i onih konvencija na koje gledalac pre nego što uđe u pozorišnu salu svesno pristaje. Mada, posmatrano šire, izlazak u eksterijer najavljuje i nešto drugo: prožimanje TV drame sa iskustvima televizijskog filma. Koji su to još preostali elementi koji bitno i suštinski mogu da odrede prirodu i strukturu televizijske drame? Sumirajuči sve što je do sada rečeno, uvideli bismo da su to zapravo samo naznake po kojima se TV drama razlikuje od pozorišta, iako u osnovi ima za predložak dijalog, dakle dramsku formu i strukturu kojom se i pozorište na isti način koristi, odnosno, kako ona dejstvuje u mediju televizije. Međutim, srećniji izraz za tako nešto, čini se u ovom trenutku, možda bi mogao biti: odstupanja TV drame od dramskog u klasičnom i tradicionalističkom smislu reči. Ili, šta bi ona trebalo da bude, odnosno, šta nije, Ovapločenje pojavne stvarnosti u televizijskoj drami ide dotle da za sobom, manje ili više, ostvari i izvesnu intimizaciju A

54