RTV Teorija i praksa

U tom kontekstu prikazan je praktični i teorijski doprinos Edvarda Kardelja razvoju jugoslovenske štampe i marksističke teorije štampe. Uloga Kardelja eksplicirana je u naporima na ustavnom konstituisanju sistema informisanja SFRJ u uslovima pluralizma samoupravnih interesa. Takođe su izneti Kardeljevi pogledi na odnose između štampe, društvene kritike i stvaralačke slobode novinara. Poslednje poglavlje ovog dela knjige posvećeno je Moši Pijade koji je i kao državnik, a naročito kao novinar i revolucionar, dao veliki doprinos razvoju jugoslovenske progresivne i komunističke štampe od samog početka njenog razvoja. Marksističku revolucionarnu teoriju o štampi Moša Pijade je sopstvenim primerom kao novinar evaluirao u praksi boreči se protiv dogmatskih koncepcija i pseudodijalektičkog shvatanja da štampa ima ulogu transmisije u društvu. Stvaralačka sloboda, borbenost i doslednost predstavljaju aksiome Mošinog praktičnog delovanja kao novinara i njegovih teorijskih pogleda na ulogu štampe u socijalističkom društvu. Drugi deo knjige prikazuje štampu u revolucionarnim promenama i njenom daljem razvoju sa osvrtom na kritiku buržoaske teorije štampe, Polazna osnova je marksističko shvatanje o slobodi štampe, njeno klasno obeležje i dijalektička povezanost sa zakonitostima preobražaja društva. U tom kontekstu dat je detaljan uvid u delovanje (KPJ) SKJ na preobražaju štampe kod nas u svim fazama razvoja. Pri tome se ističe integrisanje štarape i Sistema informisanja u socijalistički samoupravni sistem. Sloboda štampe postavlja se kao merilo ravnopravnosti u uslovima pluralizma samoupravnih interesa. Pažnja se posvećuje svim društvenim faktorima koji suštinski utiču na položaj i preobražaj štarape i Sistema informisanja kod nas. To su pre svega društveno-političke organizacije, delegatsld sistem i kolekdvno odlučivanje, pri čemu se kaže da je

društvu.

sistem informisanja faktor sinteze samoupravnih interesa, Završno poglavije knjige „Politika nesvrstavanja i demonopolizadja u oblasti informadja” iznosi delovanje Jugoslavije, zajedno sa nesvrstanim i zemljama u razvoju, na oslobađanju štampe i informacija od kolonijalne i neokolonijaine zavisnosti kao i na prevazilaženju monopolizma u informisanju. U tom kontekstu autor, pored ostalog, skreće pažnju i na oslobodilačku funkciju štampe i masovnih medija. Možda se autoru ove knjige može uputiti primedba da je, uzimajući širok pristup, relativno malo prostora posvetio kako utemeljivačima marksističke teorije, tako i našim teoretičarima na polju štampe. Ako se uzmu u obzir naši specifični uslovi, autcr takođe nije dublje ulazio u razmatranje klasnog i revolucionarnog karaktera štampe u odnosu na nacionalno pitanje, Ovo pre svega zato što smo mi višenacionalna zajednica i što to ima znatan uticaj na štampu i na formiranje sistema informisanja kod nas. Kao što sadržaj knjige pokazuje, odnos štampe i revolucije nije ograničen samo na revoluciju per se, nego je prikazan kao trajni odnos i u poslerevolucionarnom periodu našeg mirnodopskog razvoja. To je, možda, i jedan ođ razloga što je odnos štampe i revoludje prikazan u neku ruku bez unutrašnjih protivrečnosti. Izostao je, na primer, prikaz odnosa, štampe i socijalističkog realizma koji je, osim na umetnost, svojevremeno vršio veliki uticaj na štampu i raasovne medije uopšte. No i pored toga knjiga Štampa i revolucija predstavlja, iako sažetu, ipak uspelu sintezu marksističke teorije i marksističkog praktičnog delovanja na polju preobražaja štarape. Iz knjige proizlazi realan i opravdan zaključak da su štampa i sistem informisanja u SFRJ pre svega produkt našeg sopstvenog razvoja u tesnoj povezanosti

164