RTV Teorija i praksa

Radio je dobio novi rečnik kadriranja; do sada ga nije imao. Radio je napravio ogroman iskorak i može se reći da postoji sintaksa radio-režije i radio-kadriranja. To nisu prvi i drugi planovi, nego je to razmeštaj zvukova po određenim sekvencama. Kako ste to rešavali u monofonskom radiju - da li promenom intonacija ili kombinacijom „gluve sobe” i krupnog plana mikrofona? Promenom intonacija i davanjem zvukova koji bi trebalo da prethode radnji i da na neki način ukazuju na buduća stanja. Tako kod mene, na primer, efekti nisu bili iz date situacije, nego su možda preskakali i po nekoliko situacija, naznaćavajući nešto što treba da se desi. Tako sam dobijao slojevitost, kadriranje, kao deo budućnosti, i uspevao da se potpomažem. U stvari, to je doprinelo da se radio-jezik očisti od banalnih zvukova i da uzima samo one esencijalne, zvučne rečenice koje imaju značenja...

(Odlomak iz dužeg razgovora o problemima radio-režije)

Boda Marković, reditelj, rođen je u Beogradu B.XII 1935. Završio Akademiju za pozorišnu umetnost u Beogradu, gde je 1954. osnovao „Ulični teatar” sa idejom „ispričaj mi svoj život”. Jedan od osnivača „Mediale”. S uspehom postavljao na scenu poeziju nadrealista, dadaista i zenitista. Objavio knjigu Žute priče, „Nolit”, Beograd, 1965; Podmićeni Prometej, „Svetlost”, Kragujevac, 1972. Režira na beogradskim pozornicama i na gostovanjima u Jugoslaviji. Najveće umetničke rezultgte ostvario u radio-režijama na programima Radio-Beograda, za koje je dobio niz jugoslovenskih i međunarodnih priznanja. Zagovornik novih tendencija u predstavlja ličnost izuzetne svestranosti, originalnosti i umetničkih dolheta radija kao umetnosti.

55