RTV Teorija i praksa

Ibrahim Ganović

POZORIŠNA KRITIKA U TV DNEVNIKU

Na pitanje kakva je pozorišna kritika u televizijskom dnevniku ili ostalim informativnim emisijama jugoslovenskih TV centara, odgovor je vrlo kratak i nedvosmislen - nikakva, jer je gotovo i nema. Malo je teže odgonetnuti zašto je tako? U svom eseju o autoritarnosti i autokritičnosti u novinskoj pozorišnoj kritici („Savremenik”, 1961/2) Hugo KJajn se samo jednom rečenicom osvrnuo na medij radija i televizije: „Ono što se emituje preko radija ili televizije, obično je novinslra recenzija u dajdžest izdanju”. To je napisano prije dvadeset godina i do danas se ništa nije promijenilo. Televizija se i dalje „bavi” pozorištem uglavnom u okviru festivalskih hronika (Sterijino pozorje, MES, BITEF). Ponekad se o predstavama govori u pojedinim emisijama iz kulture, ali ne redovno i dosta površno, a u dnevnim informativnim emisijama kao što je Dnevnik, teatar se pominje jedino kad je reč o lošem društveno-ekonomskom položaju ove djelatnosti, ili ukoliko dnevni događaji i kulturne sklonosti urednika „dopuste” da se najavi neka premijera. Ako se zadatak pozorišnog kritičara bar djelomično sadrži u tome da potencijalnom gledaocu predstave kaže šta da gleda, onda je televizijski Dnevnik pravo mjesto za to. Poznato je da ova emisija spada u najprodornije na televiziji i da po starosnoj i kvalifikacionoj strukturi i brojnosti svojih gledalaca daleko prednjači štampi i radiju. Stoga je potpuno opravdano pitanje zašto je pozorišna kritika u TV Dnevniku potpuno zapostavljena? Jedan od osnovnih razloga za to je, nema sumnje, relativno kratko vrijeme koje se u ovoj emisiji uopšte posvečuje kulturi. Najviše prostora u televizijskom Dnevniku odvaja se za spoljnopolitička zbivanja, te vijesti i komentare iz privrede, dok za kulturu, obrazovanje i sport najčešće ostaje tek toliko vremena da se registruju dnevni događaji.

56

TELEVIZIJA