RTV Teorija i praksa

Govoreći o ograničenom prostoru u štampi H. Klajn je istakao da je „gotovo sva naša kritika impresionistička več zato što je gotovo isključivo novinska recenzija’ r Ako TV Dnevnik zahtijeva još krače tekstove, zaključak o karakteru pozorišne kritike u njemu nameče se sam po sebi;*ali samo dok ne počnemo ozbiljno razmišljati o mogučnostima TV medija, i osobinama pozorišne kritike uopšte. Bilo bi izlišno ponavljati ovdje sve davno dokazane teorije o ogromnim izražajnim mogućnostima fotografije i filma. Ponekad kratak fibnski insert kaže o jednom događaju više negob stotine stranica teksta. Kada je riječ o pozorišnoj predstavi ne možemo očekivati da če jedan ib više kadrova predstave, snimljenih filmski ib elektronski, sami za sebe mnogo značiti potencijalnom gledaocu. Jer njega, prije svega, zanima vrijedi b radi te predstave žrtvovati vrijeme i novac, i da b ona obečava ono što se u pozorištu traži. Tonski insert iz teatra pruža samo dio informacije o predstavi, bez kritičkog suda koji gledalac očekuje. Međutim, upravo televizijska sbka unosi jedan novi kvalitet koji je uskračen čitaocu novinske pozorišne kritike. Gledalac TV Dnevnika vidi kostime, scenografiju, glumce, a uz pomoč tonskih i svjetlosnih efekata može osjetiti bar djebč atmosfere predstave, Da bi sve to dočarao svom čitaocu ili makar samo pomenuo neke značajnije pojedinosti, autor pozorišne kritike u novinama mora potrošiti dobar dio raspoloživog prostora. Zato se ne treba čuditi što novinska pozorišna kritika najmanje govori o predstavi. To je bila i osnovna zamjerka koju joj je uputio Hugo Klajn: „Videli smo da je naša novinska pozorišna kritika nepozorišna, ne zato što je nestručna, nego što se, umesto na scensko zbivanje, usredsređuje na svoju, na osnovu dramskog dela, stvorenu predstavu o tom zbivanju” („Novinarstvo”, 1965/3). Sud o pozorišnoj predstavi mora se zasnivati na nečemu što je bitno različito od dramskog teksta - jedini argument za kritičara jeste konkretno scensko zbivanje. Zbog ograničenog prostora, pozorišnom kritičaru u dnevnom listu često je mnogo lakše da govori o svojim doživljajima povodom predstave, i o tekstu komada, negoli o predstavi samoj. Time pozorišni kritičar u TV Dnevniku dobija vrlo značajnu prednost Sudove o predstavi može davati oslanjajuči se na živu sliku iz nje. Naravno, on mora umjeti da to znalački iskoristi, kako bi slika na malom ekranu doista postala prednost, a ne da bude samo optička kulisa za njegove analize. Koristeči sliku autor može da sa kudikamo manje riječi od novinskog pozorišnog kritičara ukaže na režijsko oblikovanje

58