RTV Teorija i praksa

DEMOKRATIČNOST KOMUNIKACIJE Stepen političke demokratizacije i kulture, te komunikacijske tradicije, jeste osnovni činilac razvoja kontakt-programa i direktnih prenosa čija specifičnost leži u autentičnosti, istinitosti, jednovremenosti i komunikativnosti. I dok ovakvi programi, s jedne strane, predstavljaju polje mogučnosti, dotle im se, s druge strane, prigovara da su vid proizvodnje za mase koji uništava stvaralaštvo, da služe za kamufliranje promašenih programa, siromaštva ideja i ostvarenja, te da komunikacija između pošiljalaca i primalaca poruka vodi industrijalizaciji duha. U ovakvim prigovorima često se gubi iz vida činjenica da je svaki program, pre svega, vezan za kulturu iz koje je ponikao i da se njenim rečnikom i načinom razmisljanja služi. Tarao gde ekonomski i društveni razvoj pruža plodno tle nastupa se s originalnim, aktuelnim i provokativnim temama koje mogu da doprinesu menjanju ne samo pojedinaca, kao delova društva u celini, već i auditorija, njegovih shvatanja i htenja. Slobodno i otvoreno vođenje dijaloga o svim aspektima društveno-političke situacije, kulturnim i ekonomskim kretanjima, promeni odnosa i snaga u društvu, svakako ne vodi kamufliranju nedostatka ideja a još manje industrijalizaciji duha. Komunikacija koj'a podrazumeva konkretne i potpune odgovore na postavljena pitanja menja odnose među Ijudima u sredini iz koje su ponikli, objektivizuje, racionalizuje, defetišizuje, razotkriva i apstraktno pretvara u konkretno. U najširem smislu posmatrana komunikacija u kontakt-programima i direktnim prenosima radija i televizije pokretač je i izraz društvene aktivnosti, raznovrsnih procesa i sistema istraživanja, upravljanja i kontrole. Dovodi do očuvanja ličnog identiteta, ah i do standardizacije stavova i aspiracija, do razmene činjenica potrebnih da bi se omogučilo dogovaranje u društvu, razjašnjavanje različitih stavova prema opštim pitanjima, podsticanje otvorenog mišljenja (sa rizikom otuđenja), širenje kulturnih i umetničkih proizvoda kao i opštih znanja u cilju njihovog negovanja i očuvanja. Monopohšuči slobodno vreme „živi” programi su veoma popularni i privlačni, u vehkoj meri odgovorni za kreiranje javnog mnenja, snažni i prilagodljivi, jer poseduju efikasnost, atraktivnost i nezamenljivu mogućnost prostiranja u vremenu i prostoru. Posebna vrednost kontakt-programa i direktnih prenosa ogleda se u njihovom jednovremenom obuhvatanju neposrednog događaja koji je predmet interesovanja i auditorija. U njima se ne može dogoditi da se shka trenutne

72