RTV Teorija i praksa

od društveno-političke situacije koja uslovljava i uređivačku politiku. Primenom sredstava prinude guši se sloboda izraza, a samim tim mesto dijaloga zauzima monolog. Raste broj tabu tema kao prostor nedodirljivog i zabranjenog, isključuje se svaka aluzija, mogučnost izbora je svedena na institucionalne okvire. U ovakvim uslovima je mali broj kontakt-programa i direktnih prenosa sa aktuelnim društveno-političkim pitanjima od vitalnog značaja za zajednicu. Kada bi radio i televizija pokušali da direktno pred milionskim auditorijem vrše prenose koji bi izazivali „otkrivačka” viđenja, kritičko mišljenje u odnosu na društvenu i socio-kulturnu realnost, moglo bi doči do važnih promena u svesti auditorija. Počeo bi da se širi demokratizujuči postupak saznavanja i poimanja stvarnosti koji je, još uvek, vezan za uzan krug korisnika U tom slučaju vlada sigurnost da do ovakvog „otkrivanja” ne može doči u snimljenim, montiranim pa kasnije emitovanim emisijama. To je jedan od uzroka pojave da se u svim emisijama primalac poruka čak i ne smatra primaocem informacija značajnih za njegove potrebe, već pukim potrošačem proizvoda. U „živim” emisijama auditorij komunicira u svom interesu, učestvuje u komunikaciji čija je sadržina upravo u njegovoj nadležnosti. Ovakva komunikacija je razmena kojoj svako može da doprinese, jer ako se od pojedinca očekuje da odgovori zahtevima društva i snosi odgovornost zajednice na usko lokalnom, nacionalnom, pa i međunarodnom nivou, onda on mora biti na odgovarajući način informisan, istinito i potpuno, uz odgovarajući broj činjenica na osnovu kojih može da vrši izbor, da odlučuje i, zajedno sa ostalim delovima zajednice, da formira javno mnenje. SELEKTIVNI MEHANIZMI DELOVANJA Radio i televizija su karakteristična opštila modernog društva, te zato njihov razvitak prati porast složenosti društvertih aktivnosti i uređenja, brze socijalne promene, tehničke inovacije, porast ličnog standarda i kvaliteta života, i opadanje nekih tradicionalnih formi kontrole vlasti. Uz njihovu pomoč, simbolički sadržaji specijalizovanih grupa rasprostiru se do primalaca poruka, pa ( ,žive” emisije ovde posreduju najuspešrtije. Zato se i postavlja pitanje najpre grartica upotrebe ovakvih programa u odnosu na snimljene, a potom i koliko se daleko može ići u iznošenju istina, a da se ne ugroze postoječe vrednosti; postavlja se i pitanje spremnosti da se istina prihvati u trenutku njenog nastajanja, a da se ne pretvori u „bumerang” efekt Otvoreni kontakt-programi i direktni

76