RTV Teorija i praksa

„komunikaciju”; upravo se ш, više nego igde drugde, realizuje autentični dijalog između stvaraoca i primaoca saopštenja, a njegov konačni oblik sve češće biva rezultat ovog đijaioga. Zato Teplic na kraju ukazuje na nekoliko konkretnih grupa koje, po njegovom mišljenju, manifestuje poljsko televizijsko gledalište „Potreba za fabulama” i „potreba za slikama” ispoljavaju se naročito u situacijama kad televizije iz nekakvih razloga nema, i svedoče o specifičnoj psihičkoj defektnosti televizijskih gledalaca: naviknuti na posmatranje već sređenih slika, oni ne uspevaju da svoje vantelevizijske opservacije samostalno organizuju u vremenski i prostorni red; svet im bez te organizacije izgleda dosadan, pa se zato radije vraćaju gotovim fabulama i kompoziciji sveta sa ekrana 8 Pošto je za ovu defektnost nesumnjivo odgovorna sama televizija, njeno nametljivo, skoro stalno prisustvo u našim domovima - ovom pitanju ćemo se vratiti kad budemo govorili o uticaju televizije na estetsku kulturu. Međutim, televizijsko gledalište takode uspeva da arbkuiiše svoje konkretno određene potrebe - ne toliko molbenim ili pohvalnim pismima koliko neprotestovanjem Naravno, ono to čini vršeći izbor među raznim postoječim programima Među ovako artikulisanim potrebama u prvi plan se ističe - po Teplicovom mišljenju - potreba za kičom, „Pravi kič danas sve više proizvode sredstva masovne komunikacije, sa samom televizijom na čelu (...) ovaj kič je često diktiran popustljivošću prema zahtevima publike”. 9 Da bi ovu tezu dokazao, Teplic analizira popularnost umetničkog klizanja kod poljske televizijske publike, i ne samo nje Ovde odlučujući glas nesumnjivo imaju producenti programa koji tim užasno dosadnim, jednoličnim spektaklima ispunjavaju mnoge duge zimske večeri; ali činjenica je da publika uopšte ne ona to očigledno voli A voli to tvrdi Teplic - zato što voli kič; umetničko klizanje je „svet jevtine lepote” koji tu potrebu za kičem podmiruje. lo

• K.T Toeplitz, Hudg.uaa nie na odiagloić , ttr 29-M

• Isto, str 14

10 Isto, str 54

141