RTV Teorija i praksa

n K.T Joepiiiz.Mieszkann masowei wvobratni, str 90-91

Poslednja, ali za Teplica verovatno najvažnija, estetska potreba televizijskog gledaoca, o kojoj on najviše raspravlja, jeste potreba za razonodom Rodoslov savremene pojave razonode, a takođe one koju realizuju sredstva masovne komunikacije, Teplic izvodi, za Hojzingom (Huizinga) - iz istorije razvoja ludičkih formi, iz istorije zabave. U svetu zabave izdvajaju se izvesne grupe које se nekako zabavljaju u ime svih ostalih (ti ostali daju im na to mandat - primedba VH). Te grupe su ili - kao u savremenoj zapadnoj kulturi određeni krugovi društvene elite čije su zabave na izgled privatne, ipak odmah referisane širokoj masi putem štampe, filma ili televizije, ili su, pak, profesionalna društva čiji je zadatak da drugima pruže razonodu. U ove druge spadaju pre svega glumci, pevači, učesnici svih vrsta spektakala, aii takođe i sportisti 1 ' Ostali se ograničavaju na ulogu „posmatrača" Kao u svakom predstavničkom sistemu, tako se i ovde može dogoditi da se priznati reprezentanti pozabave nečim što zabavlja njih same, ali što ne zabavlja Ijude koje predstavljaju, iz čega ne proizlazi da će ovi Ijudi svoje „delegate” odmah voditi na pravi put ili ih prosto zameniti novima Pošto takva mogućnost ne postoji, društvo nesvesno drugi put za uklanjanje nastalog konflikta ukusa: predaje se didaktičkim manipulacijama reprezentanata i počinje da voli ono što oni'vole Masa koja se u festivalskim amfiteatrima njiše u ritmu sumnjivih šlagera i sto puta šira (mada rasuta) masa koja ne isključuje prijemnike pri prenosu tog spektakla, mada bi ne samo dobar ukus već i elementarno zdrav razum nalagao da to učini (јег posredi nisu samo „devojke kamermana") - te mase su Društvo koje neguje Estetsku Kulturu Teplic se ugleda na koncepciju R Hogarta (R Hoggart) prema kojoj je potreba za razonodom nastala kod Ijudi koji su u svakodnevnom životu lišeni bilo kakvih jasnih „estetskih” momenata; i danas je zabava sfera za podmirivanje kulturnih

142