RTV Teorija i praksa

'< Mikuiowikj Pomorski, nav delo, str 163

potrebe raznovrsne „Homogenizacija”, toliko kritikovana u prvim teorijama masovne kulture, ovde dobija opravdanje: na televiziji će sadržine različitih vrsta, tipova i nivoa naći svoje gledaoce, jer one sve odgovaraju nekakvim stvarnim, mada još neispoljenim potrebama Danas ova prvobitna kritika masovne kulture gubi svoj raison d'etre Neophodna je - piše J. Mikulovski Pomorski promena sociološke perspektive te kritike: polazište više ne može da bude slika masovnog, već vizija pluralističkog društva 14 ESTETSKA PONUDA TELEVIZIJE U teorijama kulture koje nastaju na Zapadu, kao i u terminologiji koja se upotrebljava za neteorijski opis savremenih kulturnih pojava nastao je šezdesetih i sedamdesetih godina prelom: sve manje se govori o „masovnoj kulturi”, a sve češće o „popularnoj kulturi”; dok je prvi termin bio pejorativno obojen, a glavna mana masovne kulture je trebalo da bude trivijalizacija modela „visoke” kulture, dotle se popuiarna kultura razmatrala kao autonomna sfera kulturnih ponašanja, koja raspolaže vlastitom hijerarhijom vrednosti, sfera koja je čak, preuzimajući elemente „visoke” kulture, nezavisna od nje; nije od nje „niža”, nije njena karikatura (kakva je bila masovna kultura), јег ima svoju vlastitu meru. Popularna kultura, u uverenju njenih pobornika. sposobna je čak da stvara remek-dela koia bez nje - to znači, bez njenih tehnika, ali i bez njene hijerarhije vrednosti i intelektualnih dostignuća ne bi mogla da nastanu. Ovaj prelazak sa apsolutne kritike masovne kulture na skoro apologiju popularne kulture imao je osnovu u promenama teorijske perspektive, a naročito u prihvatanju druge platforme poređenja Kao što poljski autori često ističu, za „masovnu kulturu" takva platforma poređenja bila je tradicionalna „visoka” kultura koja obuhvata najvrednija umetnička dostignuća, svojstvena uskim, elitnim društvemm klasama, u poređenju sa njom, masovna kultura kao da je zaostajala Međutim, za „popularnu kulturu"

144