RTV Teorija i praksa

-književne zabave ne pred»tavljaju čestu društvenu instituciju, sredstva masovnih međija moraju da preuzmu deo tih obaveza i aspiracija Prihvatanju te odgovornosti ne prija brisanje granica između mimikrije i mimesisa, korišćenje spretnim produkcijskim zanatlijama, lepo poentiranom pričom s nevažnom problematikom, i formom koja se malo može zapaziti. Serija s najlepšim poučnim namerama i beskonačnim brojem nastavaka neće primaocu zameniti jednokratno umetničko delo koje je nastalo u spontanom stvaralačkom činu, Takvi su specifični problemi „televizijske umetnosti” kada se ona poziva na fabularne sadržaje. Sasvim druga pitanja i sumnje odnose se na zabavu u užem smislu, zabavu koja izostavlja estetičku funkciju Ludičku funkciju na otvoreni način realizuju raziičiti, beskrajni recitali i pevački mozaici, obično slučajni varijetei, retko kabarei i komedije, ali i kvizovi na temu koju je predložio neki anonim, tele-turniri koji markiraju visoki ulog, vodvilji koji dokumentuju istorijsko osećanje za humor, šou programi sa stepenicama i perjem ne samo na šeširima, raznobojne revije u fabričkim halama. itd , itd Ludička funkcija na televiziji još uvek se razvija na osnovu tradicije neposrednih zabava koje pretpostavljaju učestvovanje Emocije gledaoca sportskog prenosa ili televizijskog turnira jedva da $u i trag duha borbe na borilištu. Svakojake revije i zabavni mozaici teže da bar markiraju atmosferu koja je pratila učesnike nekadašnjeg ludičkog rituala ili svetkovine. Elektronska zabava trudi se da gledaocu sugeriše kako su glumci u studiju, zvezde i tamo okupljena publika njegovi predstavnici koji izražavaju njegov ukus i potrebe za zabavom, te njegove ocene prihvataju kao sopstvene Dobra zabava traje sve dok pojačava ovu iluziju sudelovanja. Kada tog stanja trenutnog zaborava nestane, primalac zauzima stav distancirane uzdržljivosti i estetizujuće kritičnoeti u odnosu na zabavu koja po svojoj prirodi zahteva učestvovanje; i sve se završava sleganjem ramena. Ludička funkcija podržavana je u primalačkim reakcijama mehanizmom koji je suprotan estetičkoj funkciji Tako mimesis umetnosti i televizijska zabava ludičkog karaktera stoje na suprotnim polovima, dok u sredinu treba smestiti dvoznačnu karakteristiku fabularne mimikrije Psihičkoj aktivizaciji gledaoca zabavnog programa služe i takvi trikovi kao što je slobodan, „improvizovan” način ponašanja izvodača, glumaca i zvezda u studiju, njihovi lični pozivi gledaocu, kao i reakcije publike neposredno okupljene u studiju, koja kao da igra ulogu tradicionalne klake. Sve su to

158