RTV Teorija i praksa

spremni da i fabularnu tunkciju sa nivoa mimesisa posmatraju u kategoriji zabave a, u svakom slučaju, i ovde preteže hedonistička motivacija. Uopšteno, ovaj problem je, u odnosu na sredstva masovnog medija, posmatrao i opisao Vilber Stivenson (Wilbur Stephenson) B . Prema mišljenju ovog autora, masovna kultura jedino u premisama davaoca ispunjava različite funkcije, pruža opuštanje, obrazuje stavove i individualnost, pojačava osećanje narodne identifikacije, itd Kada bi, pak, običan primalac bio svestan svih tih zadataka, odmor i razonoda ispred televizora za njega bi postali mukotrpan napor Za obične kontakte s masovnom kulturom u psihološkim ispitivanjima se ispostavlja da su osnovne hedonističke motivacije, uže ili šire shvaćene Na sličan način ludičku funkciju, ovog puta samo televizije, apsolutizuje socijalni psiholog Harold Mendelson 9 KJjuč analize za ovog autora jeste onaj faktor dvostrane komunikacije, aktivnosti i saučesništva koji je svojstven interakcijskoj zabavi, a ne fabularnim slikama Mendelson opisuje samo one elemente televizijske umetnosti koji pojačavaju euforiju i osećanje neposrednog radosnog delovanja u društvenoj zajednici Prihvatajuči da u takvim trenucima dodirujemo tajnu televizičnosti, ovaj autor zaboravlja na mnogo dijalektičnije posmatranje te pojave kod autora čije koncepcije koristi Naime, Dejvid Horton (David Horton) i Alan Stros (Alan Strauss) u recepciji televizije jasno razlikuju tip „рага-društvenog” doživljaja i tip zamenskog doživljaja lo . Zamenski doživljaji (na primer, primanje umetničke fikcije) potpuno odustaju od bilo kakve iluzije dvostranih kontakata između davaoca i primaoca Ovde imamo posla sa zatvorenim porukama čiji doživljaj zahteva koncentraciju na predmet, uživljavanje i upijanje vizije fiktivnog sveta Stav ovih autora pomaže da se zapazi igra primalačkih stavova između umetnosti i zabave, između zamenskog i, moglo bi se reči, interakcijskog, doživljaja. Izgleda da se televizijska materija nalazi između ta dva pola Ako bismo čak i mogli da opišemo sve to bogatstvo istim jezikom semioloških kategorija, neizbežno bismo izbrisali granice tamo gde su one društveno značajne, a analiza poruke bi se drastično mimoišla s društvenom psihologjjom

• W Stephenson, The Pia\ Theorv ot Mass Commumcation, The UnlversiU of Chicago Press, i.ondon, 1967, str 48

•H Mendelson. Mass EnterUiinmenl, New Haven, 1966

L) Horlon. A Strauss, „Interaction m Audiencc-Parlicipation, Shows Anu ncan (ournai of Sociologt ", 195;, str 5

161