RTV Teorija i praksa

Govoreći o estetskim mogućnostima jezika, lingvisti su ukazivali i na neke druge probleme, npr na razliku između estedke jezika i estetike govora, na značaj estetike književnog jezika (sovjetski lingvist R.A. Budagov u djelu Čto takoe razvitie i soveršenstvovanie jazvha?). Estetika jezika odnosi se na sva sredstva jednoga jezika, a estetika govora na konkretan izbor jezičkih sredstava u nekom tekstu, u svakodnevnom govoru vezanom za određenu situaciju i sl. Ove dvije estetike međusobno su čvrsto povezane, pošto jezik postoji samo u beskrajnom nizu konkretnih realizacija, u govoru. Estetika književnog jezika je osnova na kojoj počivaju ostali vidovi estetike jezika. Sve se odmjerava prema književnom jeziku (upotreba arhaizama, provincijalizama, neologizama, neknjiževnih akcenata u govoru itd.) Posebni problemi javljaju se u onim sredinama u kojima književnojezička norma nije do kraja utvrđena, kao što je slučaj sa srpskohrvatskim govornim područjem, gdje neke jezičke oblasti nisu dovoljno ispitane niti su normirane, ili bar nisu u potrebnoj mjeri normirane Ovdje je važno da se istakne da u književnim djelima odstupanja od norme ne smiju biti rezultat nepoznavanja književnog jezika, ona moraju da budu obrazložena sadržajem koji se saopštava, njima moraju da se postignu određeni estetski ciljevi Ovo važi za izlaganje svakog ko želi da se drži književnojezičke norme Govoriti o estetskoj funkciji jezika znači govoriti o stvaralaštvu u jeziku. Ono je stalno prisutno i u monologu i u dijalogu, ono je pokretač jezičkog razvoja Sredstvima lingvističke komunikacije sve uspješnije se govori o Ijudskom iskustvu, o životu nimalo jednostavnom Naravno, međuljudsko sporazumijevanje obavlja se uvijek u kontekstu, verbalnom i neverbalnom Zbog toga estetiku jezika i govora treba shvatati samo u jedinstvu sa estetikama sredstava nelingvističke komunikacije, funkcionalnost jezičkih valja povezivati za funkcionalnošću neverbalnih znakova

181