RTV Teorija i praksa

Mr Ivana Stanković

DIREKTNI PRENOSI

praksa i inspiracija -

Dok radio omogućava dubinski doživljaj, privatnost i prisnost, televizija ostvaruje nove mogućnosti vizuelne informacije, neposrednog kontakta sa događajem koji se zbiva na velikim daljinama i koji deluje istovremeno na milionski auditorij. Tome u mnogome doprinose direktni prenosi zbog jednovremenosti koja se doživljava u potpunosti angažujući kompletnog slušaoca i gledaoca. Ovakvi „živi” programi postaju najneposrednija forma kontakta auditorija sa stvarnošću za razliku od snimljenih, pa potom emitovanih programa u kojima događaj nije više stvarno zbivanje u toku već njegova naknadna projekcija na ekranu televizora ili na mikrofonu radija Na prelazu između direktnih prenosa i unapred snimljenih programa nalaze se „odložni” prenosi bez intervencija u smislu skraćivanja samih prenosa, izbacivanja nagomilanog ili suvišnog materijala, prečišćavanja od nepotrebnog. Ali, samim tim što se neko u njih umešao oni nisu više sam događaj u svojoj sirovosti i autentičnosti već neka druga dramaturgija, iluzija, tako reći neki drugi događaj. Direktan prenos je gotovo najbezuslovnija forma odražavanja stvarnosti putem medija kao što su radio i televizija To je specifičan način posmatranja života i to onog koji nije zamenjen dramaturškim modelom već prikazan onakav kakav jeste.

182

KOMUNIKACIJE