RTV Teorija i praksa

vitgenštajnovski, sa njihovog metafizičkog pijedestala spuštaju na svakodnevni nivo. Unutrašnji doživljaj, htenja, na trenutke se prekidaju i iščezavaju, prostor snažno grabi trenutke vremena, „čovek se seća misli, osećanja, pokreta” - elementi radio-drame zasnivaju se na stvaranju i sećanju. Nematerijalnost radio-drame nosi u sebi mogućnost koja je nedostupna pozorištu, u kojem prisustvujemo predstavi „Ijudi od krvi i mesa”; radio-drama ruši prirodne zakone Ono što je gore ne mora da ostane gore. Sve se da preinačiti, možemo da letimo kroz nedostupne prostore, kroz sav kosmos, da se sećamo ranijih situacija. Radio-drama je medij neograničenih mogućnosti; pred našim duhovnim okom iskrsavaju raznolike figure; svet radio-drame je bezgranićan, kao i sam prostor u kome njene ličnosti obitavaju, a slušalac je spreman da ih prati u svem njihovom nastajanju i preobražavanju. Analizom već pomenute radio-drame Ričarda Hjuza A Comedv of Danger pokušaćemo da zahvatimo istorijske perspektive ovog relativno mladog člana kruga predstavljačkih umetnosti Sasvim je izvesno da je Ričard Hjuz sa svojim, u romanu osvedočenim smislom za osećanje dramatike koja može da izbije na videlo iznenada iz tehničkog kvara, nesvesno pomišljao na neki, njemu tada nejasan scenski aparat-mašineriju, kao i to da se on pri tom sasvim držao predmeta. Hjuz je pošao od pogrešne pretpostavke da je radio-drama zapravo scenska igra koja se dešava u mraku. On premešta svoje slušaoce duboko ispod zemlje, u rudnik u kome je, usled kvara na vodovima, nestalo rasvete. Junaci kao i slušaoci bauljaju u mraku. Ovakvo shvatanje zasnovano na koncepciji radio-drame kao nevidljive drame dugo se održavalo. Prvi radio-režiseri su svoje radio-drame prenosili u mikrofon pomoću ličnosti

42