RTV Teorija i praksa

Ti pozorišni producenti su shvatili da su najosobenije moći teatarske mašinerije: balet, žestina telesnih akcija i slikarska fovistička nadražljivost kulisa i kostima I čim su shvatili da književnost nije najspecifičnije vezana za daske, odmah su je istisnuli iz teatra Pozorištem je ovladala zaljubljenost u mašinu Machina ANALPHA BETICAUpravo analogijom sa ovim pozorišnim presedanom slutim da bi i na televiziji moglo doči do sličnih analfabetizacija svoje mašinerije. Jer apsolutizovati mašineriju, bio to teatar, bila televizija ili škola, i to suzbijanjem književnosti, znači uvek analfabetizovati tu mašinerija Ter književnost je samo klavijatura azbuke dovedena do što većeg broja dirki. Pitanje: „ Možemo li zaustaviti svoje tehnologe koji obožavaju mašine?” Odgovor: ~Na televiziji se stvara novi jezik, ali on ne sme biti jezik televizije” (Đorđe Kostić) Drugi odgovor: Televizija nije postala i ne sme postati isključivi instrument prenosa (ona i to može, baš kao što to može i radio), jer je ona kao umetnićko polje dosad najsioženija mašinerija za sinkretičko izražavanje!".! I teatar je polje sinkretičkog izražavanja I kad su londonski teatarski producenti objavili da su izumeli drastični teatar bez poezije, oni su u stvari objavili da ne žele

93