RTV Teorija i praksa

sinkredčki teatar, već teatar parcijalnog, okrnjenog sinkretizma I televizijski čistunci koji apriori suzbijaju književnost na marginu televizijske arene rade to isto, i oni su za okrnjeni sinkretizam Televizija kao najpodesnija alatka sinkretizma to ne trpi, јег nije joj aspiracija da postane parcijalna, okrnjena televizija. Nek se tehnolozi televizije ne zavaravaju: književnost i novinareva reč neće biti prognani sa ekrana. Neka se ne zavaravaju ni pisci anahronične sentimentalističke literature Kao što se Selindžerov junak sprema za sastanak s devojkom, pere zube, da bi bio ~momak-podesan-za-ljubavni-sastanak”, -sastanak”, tako i književnost koja hoće da prođe kroz elektronski prozor, mora da razvije nove pipke, nove senzore i nove kontaktne organe, prave nove udove da bi bila „reč-podesna-za-sinkretički-sastanak-s--drugim-umetnostima”. Ne ide se na sinkretičku kopulaciju bez adekvatnih udova! Sin-kretizam znači „опо što je s Krete, Krita”. „Sve ono što se na Kritu steklo, izmešalo i u jedno spojilo”. Sinkretizam je združivanje umetnosti u jedan amalgam Televizija je alatka za združivanje umetnosti, a ne za diskvalifikaciju ove ili one. Jadna će biti televizija parcijalnog (kusog), okrnjenog sinkretizma jadna će biti bez kontemplativnih umetnosti A naći če se. A naći će se mudraca, raznih pseudo-reditelja i poluautentičnih voditelja koji će reči da televizija, kad postane instrument jedino za sinhrone prenose, neče izgubiti kontemplativnostl Jer oni će se pozvati na filozofa: „Sva je priroda u besprekidnoj kontemplaciji i aspiraciji”, a mi reditelji-voditelji kamerama

94