RTV Teorija i praksa

bihjimo u prirodu, te smo tako svojoj mašini dali prirodnu kontemplativnost.. No majka priroda je kučka, veli drugi filozof šaljivdžija, pa će se iz tako shvaćene alatke kusog sinkretizma kao najveći mislilac i najtelevizičniji genije roditi onaj čupavac što ždere sve predmete koji ga okružuju. Umesto sveskritne televizije to će biti sveapsurdna televizija haga-vaga! Zakljućah: Ako se hoće da se misli teoretski, bespredmetno je govoriti da je nešto televizično. Imaće smisla ako se kaže da je podesno za televiziju, da je sinkretično. I kad sam za svoje kućne analize uradio poluozbiljnu formulu za izračunavanje „stope televizičnosti pojedinih emisija”, dao sam joj naziv „stopa sinkretičnosti pojedinih TV emisija”. Ona kao neka vrsta parodije na matematsko formulisanje svega i svačega, pa čak i neizmerljivih stvari, glasi:

Prevedeno to na prirodni jezik glasi: vreme emisije je beskrajno. Zato je televizija idealna alatka amalgamiranja/ /sinkretizacije, Na njeno elektronsko polje mogu da se smeste praktićno sve postojeće umetnosti. Ali je istovremeno skriveni hronometar televizijskog ekrana neumoljiv; nijednoj poruci nije oetavljeno vremena koliko ga ona van ekrana ima Svaka je informacija u cajtnotu, vreme joj

95

s I ~ F . JL_ log s + log Ž pt