RTV Teorija i praksa

stimulisani da rade kvalitetnije i odgovornije; jer televizija je pre svega timski rad. A.Š.: Iz dosadašnjih razgovora objavljenih u našem časopisu, može se steći utisak da su Ijudi na televiziji ogorčeni što je,i timski rad na televiziji birokratizovan. Da li je to opšti utisak? V.L.: Apsolutno. Jedan reditelj ne može više da odabere ekipu sa kojom će raditi, najbliže saradnike, snimatelja sa kojim će se, što kaže Voja Lukić, telepatski sporazumevati, ne može da odabere montažera. Danas se to radi po spisku: prvi slobodan je na redu. A.Š.: To podseća na taksi-službu: prva prazna kola voze. Ali ako je samoupravna zajednica na televiziji merodavna, koja je to sila koja onemogućava radni proces koji najbolje odgovara mediju? V.L.: Moramo da razlikujemo dve stvari: samoupravljanje od upravljanja. Samoupravljači odlučuju, ali se događa da uprava uzima suviše značajne funkcije i tako dolazi do birokratizacije. Mislim da samoupravljači u ovom trenutku nemaju dovoljno uticaja kod upravljača šefova, planera, tako da oni vode glavnu reč. Šefovi i podšefovi da bi dokazali svoju moć odlučuju po svojoj volji, sprečavaju stvaranje pravih timova i saradnju Ijudi koji se razumeju. Uostalom, ne treba ja o tome da govorim, pune su novine o birokratizaciji društva. Svi nedostaci tog društva manifestuju se na svakoj njegovoj čeliji, a televizija je samo jedna čelija jugoslovenskog društva. Isti problemi koji tište ceo narod muče i nas. To su koncentrični krugovi koji se šire kao kada baciš kamenčić u vodu. Jedini način da se te stvari otklone jeste reorganizacija. Trebalo bi da se vratimo pravom odnosu prema programu i pravom pravljenju programa. Teško je da ti danas odrediš šest tema za šest emisija koje ćeš snimati tokom iduće godine, јег ti ne znaš šta će se dogoditi iduče godine, televizija je živ organizam i mi ne možemo da planiramo šta če se dogoditi iduče godine. A.Š.: Zar se to traži? V.L.: Da, obavezno se traži, mada zvuči apsurdno.

179