RTV Teorija i praksa

Izabrati nekog glumca za najboljeg u ovom poslu je neadekvatno, jer svaki glumac može da igra uloge koje drugi ne mogu. Niko ne sumnja u velike kvalitete Marlona Branda, ali on ne bi mogao da odigra Čarlija na način na koji ga je odigrao Edi AJbert koji je u filmovima igrao raznorazne mladiče, tako da je svet več bio zaboravio kako je on dobar glumac. Edi ima jedno preimučstvo nad ostalim glumcima danas - dugo se školovao u brodvejskoj komediji tridesetih godina. Njegova scenska veština je nepogrešiva, a osečaj za vreme oštar kao kod Džeka Benija. Ali, to su samo spoljne stvari. Ispod Albertove uobičajene predstave leže naslage i naslage pedantnog i kritičkog stava. U ulozi Čarlija on je davao samo skice za uiogu. Čarlija sam zamislio kao tihog momka, zamišljenog, introvertnog, Mnogo je lakše igrati tipa koji priča, nego zatvorenog, zato što u drugom slučaju glumac mora da ostvari efekat „bezrečnim” odnosima. Kako glumac može da pokaže publici šta misli, ukoliko ne izgovara reči? Loš glumac se krevelji, dobar postiže to upotrebljavajuči izvesne detalje. Imao sam samo neodređenu ideju šta sjajan glumac može da učini sa ulogom, iako sam izbliza gledao kako Edi Albert oprezno gradi svoju ličnost, misao po misao, gest po gest. Za vreme proba provodio je sate i sate u nekom čošku studija, razgovarajuči sa Delbertom Manom, uvlačeči se u ulogu, eksperimentišuči i improvizujući. Ujutru, došao bi sa novim idejama koje je smislio preko noči. Kako, na primer, dobar g'umac pokaže bezobličnu gladnu želju da spava sa jednom ženom, služeči se potpunom realnošću, a bivajuči sputan time što seksualnu požudu ne sme ni sam sebi da prizna. Loš glumac će nemom mimikom pokazati žudnju i izgovoriti svoje replike u neobičnom tonu požude. Dobar glumac zaroniče u sebe, da bi pronašao kakav je on bio u sličnim prilikama. On pokušava da dozove u svoju svest slike o tome kako je onda izgledao, šta je stvarno osećao, kako je razgovarao sa Ijudima oko sebe i kako se odnosio prema svojoj ženi. Mora da izmeša naslage žudnje sa naslagama krivice. Deo po deo, on rekonstruiše taj trenutak baš kao da sam u njemu učestvuje. Zatim, improvizuje ceo trenutak pred samim sobom, sve dok ne postigne kvalitet. Tada sve pročisti, izdetaljiše ga i

77