RTV Teorija i praksa

rata, ekipa što je prošao još jedan Dnevnik. Ukratko, sa Dnevnikom nema šale. Pođimo od izbora vesti. To je, u osnovi, stvar uređivačke politike ili načina na koji redakcija vidi svet. Pri tom se nužno pomalja ona finija i veoma ozbiljna dimenzija tog viđenja - ideološko stanovište Ijudi koji komponuju Dnevnik. U pomenutom razdoblju (7-19.X1 1983), teško da bi neka druga redakcija napravila selekciju vesti različitu od one koja je prezentovana. Zbivanja u Libanu dominirala su na svetskoj pozornici, što je i razumljivo, s obzirom na mogučne posledice tamošnjih zbivanja. Na vrhu top-liste domaćih tema, u prvoj sedmici pomenutog razdoblja bile su stabilizacione mere. Ali več krajem iste sedmice, i tokom čitave naredne, nestašica struje bila je tema broj jedan. Teško da bi se ovakvom viđenju stvari moglo nešto prigovoriti. Redakcija je tu valjano obavila svoj društveni i profesionalni zadatak. Istovremeno se, gotovo bez ograde, može reči da redakcija ispoljava i jednu vidnu slabost u kojoj, istini za volju, nije usamljena. Naime, ponuđene vesti iz zemlje ogromnim se delom odnose na zbivanja u našoj Republici. Gledalište je, tako, nedovoljno obavešteno o događajima u zemlji. Paradoksalno je da znamo mnogo više o zbivanjima u SAD negoli u Sloveniji, Ovo je nelagodno, ali i nepobitno. Kad je reč o spoljnoj rubrici, možda bi valjalo da se njeni saradnici malo pozabave statistikom. Nema sumnje da su privreda i politika Zapada od svetskog značaja, pa je, u tom smislu, razumljiv napor spoljne rubrike da publiku o tome obavesti. Ali je isto tako prirodno da se više zna o događajima u zemljama Istoka, dok informacija sa te strane kao da manjka. Tu se mogu uočiti dve tendencije; vesti s tog područja su retke i mahom se saopštavajp protokolarno. Kada se pojave (setimo se Poljske), onda se govori o konfliktima i nevoljama u tim sredinama. Rubrika za kulturu, nauku i obrazovanje, bar prema onom što smo videli u navedenom vremenu, zaslužila je

104