RTV Teorija i praksa

da se nazove samo kultumom. Njeni članovi su, ovom prilikom čutali kako o nauci (što je, doduše, opšta pojava) tako i o obrazovanju (što je, ipak, ređe). Upadljivo često odsustvo priloga u ovoj rubrici nameće dva pitanja. Da li je reč o staroj redakcijskoj praksi da se najlakše izostavljaju prilozi iz te oblasti? Ili su saradnici Kultume rubrike zatajili s dovoljno kvalitetnom ponudom? Sport se prezentuje kao rekreacija za gledalište, i tu se nema šta prigovoriti. Stvari stoje drukčije kada se analiziraju metodi prikazivanja u toj rubrici. Več više od jedne decenije u Dnevniku se kao novinari mogu zaposliti samo Ijudi sa visokom spremom. Dakle, akademske pameti Dnevniku svakako ne manjka. Večina pomenutih slabosti ishod je jedne društvene klime. Uz sve uvažavanje mogučnosti kreatora Dnevnika, treba im, kao i drugima, priznati pravo da budu deo sredine u kojoj delaju i misle. Valja zapaziti da svi tekstovi Dnevnika mogu da stanu na jednu stranicu „Borbe”. Tada je, mora se priznati, veoma teško odabrati šta reči, a pri tom - „reči sve”. Pređimo sada na pojedinačne emisije Dnevnika i neke uzgredne primere. U Dnevniku od 7. novembra došle su do izražaja i vrline i mane, kako medija tako i novinara. Stoga imamo razloga da se njime pozabavimo šire. U emisiji je prevladavao filmski materijal pa je gledalište bilo neposredan svedok događaja na koje je redakcija te večeri ukazala. Prednost ovakvog pristupa zbivanjima nad studijskim (kazivanjem uživo) - očigledna je i ne treba je posebno obrazlagati. Istovremeno, kod nas nije uobičajeno đa se vizuelnom materijalu daje prednost nad tonskim, što je ponekad neophodno. Televizija je, napokon, prvenstveno slika, ne ton. Za sada preovladava shvatanje da ni sekund slike ne prođe'bez tonske podloge. Takav pristup vodi u redundancu, višak informacija. Rezultat mogu biti nejasne vesti, prosto zato što je Ijudska mogučnost prijema informacija ograničena.

105