RTV Teorija i praksa

izvesnim tokovima radnje, karakterističnim za otvoreno delo, bilo bi verovatno neophodno da televizija izgubi status glavnog medija, onog koji se, sa neograničenim ambicijama, uvek obraća svima i koji u največoj meri određuje ritam svakodnevice; bez tog iznuđenog uzmaka, nema stvarne podele rada i razvijanja specifičnih komunikacijskih prednosti. Estetika radija jeste, dakle - u izvesnom smislu - simptom njegove slabosti, nužnost preobračena u vrlinu. Upučen na jedno jedino čulo, koje daje samo „srezanu” sliku stvarnog, akustički medij morao je, po prirodi stvari, poči u dubinu, ka pragovima sve uvežbanije auditivne percepcije, čijim se usavršavanjem več stvara osnova umetnosti, ako ne i sama umetnost. Ali važno je uočiti i „situacioni” podsticaj ovakvom toku razvoja. Istorijski pogled otkriva kako dva povlaščena trenutka radiofonske estetike, dva njena vrhunca - onaj iz dvadesetih i onaj iz pedesetih-šezdesetih godina - koincidiraju s trenucima egzistencijalne nesigurnosti medija, onako kao što u ničeanskoj perspektivi, poziv na moral koincidira s nedostatkom snage da se realizuje volja za moč. Razmah estetičkih istraživanja radija koji nam je vremenski bliži, jer pada sredinom veka, odigrao se upravo u času velikog izlaska televizije na medijsku scenu, dakle u momentu kad je nova atrakcija kučne slike povezane sa zvukom ozbiljno ugrozila komunikacijsko prvenstvo zvuka per se. Kao da potvrđuje staru, romantičarsku koncepciju da je svaka umetnost proishod nekog nedostatka ili nemoči da se praktično ostvari jedan ideal, radio se tada, pred prodorom agresivnog konkurenta koji ga je primorao na uzmicanje, intenzivno posvetio istraživanju svojih estetskih izgleda; bar za izvesno vreme, u estetizaciji se videla istinska mogučnost njegovog preživljavanja. Velike promene početkom druge polovine veka, kakve donose osnivanja trečih programa, studija za elektroakustičku muziku, eksperimentalnih dramskih odeljenja i festivala tipa ~Prix Italia”, rezultat su, istina, cele istorije akustičkog medija, ali u tom trenutku dobijaju naglašenu važnost. Tek če ih povratak izgubljene stabilnosti, koju radio nalazi potvrđivanjem specifičnih informacijskih prednosti nad televizijom,

114