RTV Teorija i praksa

uputiti na manje izloženo, mada i dalje reprezentativno i značajno mesto. Uporedo s unapređenjem estetske prakse, razvijala se u posleratnom periodu, sve do potkraj šezdesetih, vrsta teorijske literature čija je osnovna namena bila da medijsku detronizaciju radija racionalizuje isticanjem njegovih umetničkih potencijala. Dok se na koricama knjiga o televiziji več tada sve češče nalaze, kao delovi različitih originalnih sintagmi, izrazi „sila” i ~moč”, 2 teoretičari akustičkog sredstva komunikacije iscrpljivali su svoju maštovitost u spregama reči koie nripadaju prozračnoj estetičkoj sferi. Nazivi knjiga Radiofonska umetnost Rožea Pradalijea, Radio - osma umetnost Rožea Klosa, Umetnost radija Donalda MakVinija i, možda najpre, Osma umetnost, misija radija Renea Sidra, jasno ukazuju na izabrani smer kretanja. 3 Naslovi tog tipa, međutim, gotovo su sasvim iščezli na izmaku sedme decenije, kada je radio, odričuči se neostvarljivih univerzalističkih ambicija i prihvatajuči se sebi dostižnih i svojstvenih zadataka, izišao iz krize opstanka. U novijem razdoblju, uz odista obimnu specijalističku literaturu o radio-drami, nalazimo samo mali broj klasično esteticističkih studija, posvećenih opštim problemima „zvučne kutije” kao izražajnog sredstva. Pitanja akustičke umetnosti osvetljavaju se sada, uglavnom, iz perspektive semiotičkih istraživanja i teorije komunikacije. Povrativši deiimično dah, radio je gotovo sasvim izgubio naklonost tradicionalnih estetičara. Prvi put bio ju je stekao, kao što je več pomenuto, takođe u doba jedne krize, one rađanja, suočen s hladnim prijemom etablirane kulturne sredine i strogim ograničenjima koja su mu, isprva, na polju informativne delatnosti, diktirale novinske agencije. Upravo to društveno nepoverenje kojim se, kao i uvek, okruživala

2 Као izuzeci koji potvrđuju pravilo, zaslužuju da se pomenu članci; Quennetin T de, ~Un art nouveau nait de la tčlfivision”, „RćaJitčs" (162), jul, 1959; Donatov, A„ „Televidenič stanovitsia iskusstvom". „Iskusstvo kino” Ц)„ 1962; Eckert, G,, „Die Kunst des Ferensehens”, Ensdetten, Westfalen, Lechte, 1953,

3 Roger Pradalić, L’art radiophonique, Coll, Que sais-je, PUF, Pariz, 1951- Roger Clausse, La radio, huitičme art, Office de Publicitć, Brisel, 1945; Donald Mc Whinnie, The Art of Radio, Faber and Faber, London, 1959; Renč Sudre, Le huitičme art, mission de la radio, Julliard, Pariz, 1945.

115