RTV Teorija i praksa

medijska pridošlica, činilo je glavni izazov estetičkom umu tokom dvadesetih i ranih tridesetih godina, dakle, neposredno posle nastanka i organizacione konsolidacije prvih stanica u Americi i Evropi. Podvrgnut najrazličitijim sumnjama i optuživan, između ostalog, da štetno deluje na Ijudsku psihu, posebno mladalačku, radio se tada branio i time što je potezao visoki kultumi alibi; jedna od prvih briga bila mu je da dokaže svoj izuzetni, pa čak i nezamenljivi doprinos diseminaciji osveštanih kulturno-umetničkih vrednosti. Da li se njegova umetnička pojava ovim transmisijskim delovanjem završava ili, zbog stvaralačke nesavršenosti prenosa, tek samoosvešćujd? Ta je aporija povukla za sobom, veoma rano, lavinu estetičkih raspri. I u ovom slučaju, dakle, snažan podsticaj, koji je od jednog teorijskog problema načinio životno pitanje novog sredstva komunikacije, došao je spolja, izvan sfere strogo intelektualnih razmatranja. Ali, dok rasprava iz sredine veka pripada gotovo isključivo estetičarima od profesije, o novoj akustičkoj umetnosti govorilo se na početku radiofonske epohe i u širim krugovima kulturno angažovanih Ijudi, naročito umetničke avangarde. Razgovor o prirodi novog medija privukao je za trenutak najbolje intelektualno-publicističke snage, magnetizmom koji bi nam danas, da'nije pisanih dokumenata, izgledao malo verovatan. Sjaj tadašnjih polemika, sada jedva zamisliv i svakako neponovljiv, kao što je neponovljivo i onovremeno uspinjanje radija na vrh medijske skale, nije se mogao vratiti kasnijim ukrštanjima reči, u kojima je duh pionirske odvažnosti, po redu stvari, bio uveliko zamenjen hladnim raciom. TRAGOM SPORA O RADIO-UMETNOSTI Rasprava iz dvadesetih i ranih tridesetih godina vodila se na osnovu oskudnog estetskog iskustva, koje je tek u pojedinim segmentima (radovi Mejerholda /Mayerhold/, • Benjamina i posebno Valtera Rutmana /W.Ruttmann/) otvaralo izuzetnije perspektive. Ona je, međutim, imala jednu očitu prednost iz koje su današnji, neoavangardm autori umeli da iznesu pouku; za ranu, istorijsku

116