RTV Teorija i praksa

mikrofona, kojim i dalje dominiraju adaptacije Kole Brenjona, Šinjela, Don Kihota, Tartarena Taraskonca, Kaštanke, Hamleta ili Nevolja zhog pameti. Paradoks je, naravno, samo prividan, jer je ovde na vlasti specifična, klasicističko pedagoška koncepcija estetskog. Podsečanje da nekad tako nije bilo, otvara neophodnost da se skicira geneza istorijski veoma značajnog primera estetske regresije, čiji je hod vodio sovjetsku „osmu umetnost” od visokih futurističkih ideala do skamenjene stvamosti „pozorišta bez kostima”, danas u svetu prevaziđenog čak i od nimalo avangardne, svakodnevne radiofonske produkcije, namenjene opštem ukusu. Godine 1926, u Tezama o radio-umetnosti Lunačarski je otvarao sasvim drukčije perspektive pišuči: „Dva osnovna uslova: nevidljivost onoga što se čuje i transformacija uobičajenih zvukova određuju čitav rad na specijalnoj kulturi radio-umetnosti. Do sada se vršio prenos raznih umetnosti preko radija, bez uzimanja u obzir ove dve karakteristike radio-umetnosti, po kojima se ona razlikuje od drugih umetnosti. Ne uspevajuči da nađe svoje zakone, radio-umetnost pokušava putem analogije da usmeri svoj rad putevima susednih umetnosti. To je pogrešno.” 7 Lunčarskijev pledoaje pro ars nova pripadao je struji mišljenja koja se, u posleoktobarskoj kulturi, suprotstavljala uzdizanju na rang ideala prakse takozvane radiotelefonije: propagande drugih oblika umetnosti posredstvom radija kao pukog tehničkog sredstva. Sukob dve koncepcije, primetan dugo na javnim tribinama i u štampi, dobio je privremeno razrešenje jula 1930, na prvoj Svesaveznoj konferenciji radnika radija SSSR, gde su, posle burnih rasprava, „radiotelefonisti” ostali u manjini. Ali, u izmenjenoj društvenoj klimi tridesetih, neprijateljskoj prema svakom eksperimentisanju i pokušaju novog, stavovi „radiotelefonista” ipak su se probili sa stubaca specijalizovanih časopisa u tekstove rezolucija partijskih komiteta radija i štampe; zahtev za novom akustičkom

1 V. Lunačarski, Tezis po radioiskusstvu, 1926, arhivirani rukopis.

119