RTV Teorija i praksa

umetnošću, radikalno različitom od pozorišta i književnosti, osuđen је kao nastojanje da se mase odvoje od vrednosti klasičnog nasleđa. Tako 1934, u prvom broju časopisa „Govorit SSSR”, S. Korev naziva pristalice specifične akustičke ekspresije „teorijskom nedonoščadi” i „formalističkim šljamom koji teži buržoaskoj vlasti nad radiom”, 8 a rezolucija Svesaveznog Radio-komiteta iz iste godine poziva na „borbu sa različitim vrstama buržoaskih preživelosti, koje svoj izraz nalaze u potiskivanju klasno zasnovanih ustanova i u formalističkoj teoriji radio-umetnosti.” 9 Kasniji razvoj doneo je, međutim, „sintezu” etikete jednog i sadržaja drugog stanovišta. Uz obavezne prethodne ograde, podignute protiv njegove moguće „formalističke zloupotrebe”, pojam radio-iskusstvo koristi se danas u tekstovima sovjetskih teoretičara sa izuzetno pozitivnim konotacijama, koje pripadaju, uostalom, i celokupnoj estetskoj delatnosti, shvačenoj u strogo funkcionalizovanom, didaktičkom smislu. Logikom pukog terminološkog prevrata, radiotelefonšiki trijumfovali su pod devizom radio-umetnosti, Afirmacija radio-umetnosti nije, dakle, obavezno značila i afirmaciju medijskog načina mišljenja o radiofonskom estetskom. Ona je, istina, u načelu, posebno na počecima radiofonije, davala novom mediju mnogo od onog što mu je dosledna tradicionalistička svest oduzimala: рге svega, neophodnu podršku u borbi za društveno priznanje i razvoj sopstvenih izražajnih sredstava. Ali, ako i ostavimo po strani oscilacije izazvane spoljnim, društvenim pritiscima, karakterističnim za pojedine zemlje, nije nipošto zanemarljiva činjenica da se razmišljanja, na primer, Zilbermana koji radio-umetnost negira, i Pradalijea koji je veliča, kreču, u suštini, duž istog estetičkog kontinuuma. Uobičajenoj deobi pisaca o radiju na pristalice i protivnike nove akustičke umetnosti uputno je zato pretpostaviti, u teorijskom promišljanju, razlikovanje medijski konzervativnih i medijski avangardnih pogleda

8 S. Korev, „Literaturnoe vešanie v 1933 godu”, „Govorit SSSR”(I), 1954

8 Citirano prema: Mstislav Mikriokov, „Radioteatr - iskusstvo”, „Teatr’ (12), 1964, str. 45.

120