RTV Teorija i praksa

mogu uhvatiti iz posmatranja renomiranih pozorišnih glumaca na TV ekranu. Oni, jednostavno, predosećaju nešto čemu nisu u stanju ili ne umeju da daju pravilniji izraz. Ispred televizijskih kamera svakodnevno promiče - kao traka u filmskom projektoru - kolona likova. Neki od njih su stalni, poznati, drugi su slučajni i prolazni. Svi ovi likovi pohode naše stanove, sa nama su duže ili kraće. Rezultat je da baš oni predstavljaju našu okolinu, veštačku, ali zbog toga ne manje realnu od one s kojom opštimo na radnom mestu, u radnji ili na ulici. Živimo s ekranskim pojavama koje za nas predstavljaju društvo, narod, svet. A one predstavljaju to celokupnim svojim izgledom, ponašanjem, postojanjem. One su baš kao i oni o kojima govori poslovica ~s kim si, onakav si”. Zbog toga je problem individualnosti „televizijskih Ijudi” veoma važan. Njihov „televizijski talent” odlučuje o njihovom individualnom uspehu, o tome da li zaista želimo da s njima opštimo duže. Ali njihove objektivne osobine određuju objektivne osobine našeg svakodnevnog običaja. Dakle, Ijude sa televizije, Ijude koji stoje pred kamerama ne možemo posmatrati van kategorija običajnih promena. I to je tačka gledišta koju bih ovde želeo da predložim.

Naslov originala: Krzysztof Teodor Toeplitz, „Aktor na ekranie telewizora”, Podgladanie na odleglosč, Wydawnictwa artystyczne i filmowe, Var Šava, 1979, str. 109-12,

Preveo s poljskog

Milan Duškov

135