RTV Teorija i praksa

То bi bio izbor materijala koji je u formi pisanog predloga (ne partiture), bio i razvrstan na određen način. Međutim, njegov krajnji izgled, protok kroz ekspoziciju, razvojni deo i k6d, određeni su režijskim postupkom Darka Tatiča. Prva faza rada na partituri obuhvatila je ponovno beleženje teksta. Zatim je uz pomoč ton-majstora zabeleženo mesto svakog govomog segmenta u stereofonskoj panorami: levo, polulevo, sredina, poludesno i desno. Označeni su punktovi na kojima jedan tekst ulazi u drugi kao i mesto postepenog gubljenja jednog od njih. Takođe su markirane tekstualne celine, rečenice ili reči koje treba posebno istači i delovi teksta koji su duplirani ili triplirani. Na osnovu svog stereofonskog rasporeda tekst je kasnije dobio razmeštaj na papiru, odgovarajuča slova i gustinu.

Čitav sadržaj emisije okupljen je oko kompozicije Trenodija, žrtvama Hirošime Kšištofa Pendereckog. O njoj se govori, ona se čuje a deca komentarišu i njenu partituru koja nema klasičnu več grafičku notaciju. Otuda dečije reči o „pečurkama, epruvetama, strelicama, elektrokardiogramu, avionima „Konkord”. Ti opisi partiture Pendereckog mogu da budu jasni samo

138