RTV Teorija i praksa

Ali, TV drama je uvek imala i znatne umetničke pretenzije, pa se pokazivalo pogrešnim kad bi pokoja televizija došla na međunarodni festival s nekim primerkom svoje serijske, „konfekcijske” produkcije kao što su to ove godine u Monte Karlu učinili Amerikanci s jednom epizodom serije Hil strit bluz. No, u nameri da pokažu „ozbiljne” stvari, mnoge televizije prilično su dosadne. Simptomatično je da se među pedesetak drama u konkurenciji ova dva festivala nije našla duhovita komedija - sem jednog neuspelog nemačkog pokušaja. Druga bitna odlika festivalskog dramskog programa je gotovo potpuno odsustvo eksperimentalnih formi. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati dela rađena elektronski. U vreme procvata elektronike televizijski autori vračaju se filmskoj traci. To kao da im diktira т scenaristička pravila igre - nema razbijenih dramskih formi, retrospekcije, unutrašnjih monologa ili toka svesti kao elemenata moderne literature. Od literature se uzima mnogo, ali od one več klasične. Tako se među izvornicima televizijskih serija i filmova naiaze poznata spisateljska imena pojedinih zemalja, pa i svetski velikani kao Tomas Man ili D.H. Lorens. Na oba festivala, a naročito na ~Prix Italia”, najbolje drame imale su upravo literarnu podlogu a ne originalno pisane tekstove. Pobednička drama Gvozdeno doba u stvari je jedna epizoda finske serije o klasičnom epu Kalevala, a ostala dela iz užeg izbora takođe su rađena po književnim delima. Bal zaljubljenih (Velika Britanija) snimljen je po priči Vilijema Trevora, Opermanovi (SR Nemačka) po romanu Liona Fečvagena, Setva na vetru (Čehoslovačka) po romanu Vaclava Ržezača... lako, dakle, danas imaju na raspolaganju velike tehničke mogućnosti za obogačivanje televizijskog dramskog izraza, televizijski autori su, verovatno ispitujući afinitete široke publike, ustanovili da je najvažnije za uspeh na ovom mediju ispričati dobru, uverljivu priču i zato prvenstveno brinu o čvrsto građenom scenariju.

74