RTV Teorija i praksa

Р-К: Ima. Odnosno, jedini takav pokušaj koji je nama poznat jeste eksperiment izveden decembra 1982. u Institutu za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Autor tog istraživanja je N.Korač. N.KORAĆ: Tačnije rečeno, to je za sada jedini eksperiment koji je imao za cilj da direktno odgovori na pifanje koje ste malopre postavili: mogu li televizijski programi koji su napravljeni na poseban način, uticati na brži razvoj nekih oblika (aspekata) mišljenja. Inače je tokom sedamdesetih godina več bilo pokušaja (doduše malobrojnih) da se ispitaju uticaji specifično kinematografskih, odnosno televizijskih izražajnih sredstava (u ovom slučaju, radilo se o sredstvima koja su zajednička filmu i televiziji) na razvoj takozvane „medijske pismenosti”. Autor tih istraživanja bio je G. Salomon sa Univerziteta u Jerusalimu. On je ispitivao, takođe eksperimentalno, koja to izražajna sredstva, specifična za ove medije, mogu doprineti da se kod deteta ražviju sposobnosti neophodne za razumevanje („čitanje”) poruka samih tih medija. Mi smo otišli malo dalje ispitujući da li neka od tih specifičnih izražajnih sredstava vizuelnih medija mogu uticati na razvoj onih mentalnih operacija koje su neophodne za razumevanje („čitanje”) same stvarnosti. VODITELJ: Da li pod „čitanjem stvarnosti” u stvari podrazumevate sposobnost „viđenja onoga što je očigledno” u onom smislu u kojem smo malopre govorili? N.K.; Upravo to smo i ispitivaii. VODITELJ: Kakvo ste konkretno pitanje postavili? N.K,: Pitanje je glasilo: mogu li televizijski spotovi, specijalno pripremljeni tako da se u njima naglašeno (i „nainenski”) koristi tehnika animacije (dakle, jedno i/ražajno sredstvo specifično za vizuelne medije - film i televi/iju) doprineti da se übrza razvoj tzv. pojmova konzervacije na uzrastima na kojima se oni tipično ne javljaju. VODITELJ: Sta je animacija, to manje-više svi znamo. Šta su pojmovi konzervacije?

86