RTV Teorija i praksa

napred, tako da joj je vrh ispred vrha druge olovke (b) ili normalno na drugu (c). Dete sada tvrdi da je jedna od olovaka duža. Kada ih vratimo u prvobitni položaj, dete ponovo tvrdi

N.K.: Eto, vidite, i kad je materijal drugačiji (ovoga puta u pitanju su čvrsti predmeti koji imaju fiksiranu i dužinu i širinu, ali im je položaj promenljiv) a zadatak u principu isti (potrebno je konstatovati jednakost uprkos promenjenom izgledu, konfiguraciji predmeta), predškolsko dete obično ne može ispravno da reši zadatak. Pijaže je smatrao da je to zato što ono nije u stanju da operaciju koju je videlo (u prošlom primeru to je presipanje vode, u ovom pomeranje olovaka) u mislima vrati unazad, na početnu tačku. Nije u stanju da zamisli operaciju u obmutom smeru, ovako (video: animirano pomeranje oiovke unazad) i da tako utvrdi identitet. Pijaže ovu sposobnost vraćanja (u mislima) na početnu tačku i, uopšte, misaonu pokretljivost u raznim smerovima zOve reverzibilnost. Mišljenje deteta na razvojnom stupnju o kojem mi govorimo (a koji se uglavnom poklapa sa predškolskim uzrastom) je, dakle, ireverzibilno. Ako je ireverzibilnost jedna od suštinskih ргергека za razvijanje pojmova konzervacije, onda je, meni se čini, ključno pitanje šta se može učiniti (ako se išta može) da misao deteta postane reverzibilna, da dobije u brzini i pokretljivosti. Pitali ste šta televizija može da učini za razvoj pojmova • konzervacije; sada dolazimo do toga. Vidite, ono kad se olovka „sama” pomerala unazad, kako smo malopre videli, nije mogučno u stvarnom životu već samo u

88