RTV Teorija i praksa

rečena kriterijuma) to moči da pripišemo upravo gledanju spotova u eksperimentalnoj grupi. Deca u eksperimentalnoj grupi gledala su po tri spota dnevno, uvek jedno po jedno, u prisustvu našeg saradnika-ispitivača, koji je posmatrao i beležio ponašanje deteta za vreme gledanja, kao i njegove odgovore na pitanja postavljena u spotu. Na ovaj način obezbedili smo neposredan uvid kako u reagovanje dece na ovaj tip programa, tako i u njihovo napredovanje u razumevanju i rešavanju problema ove vrste. Eksperimentalni postupak trajao je, dakle, pet dana. Šestog dana sva deca (eksperimentalna i kontrolna grupa) ispitana su prvobitnim testom. VODITELJ: Da li je bilo nekog poboljšanja? N.K.: Jeste. S tim što je ono, uopšte uzev, bilo malo u obe grupe. Ovo se u kontrolnoj grupi i očekivalo, s obzirom da je razlika između prvog i drugog ispitivanja svega nedelju dana, a u eksperimentalnoj je verovatno posledica izuzetne kratkoče celog postupka - svi spotovi su ukupno trajali nešto više od 25 minuta, a bili su podeljeni u male „porcije” od po 5-6 minuta dnevno. No, mada malo u apsolutnom smislu, poboljšanje u rešavanju testova koje smo zadavali bilo je znatno veče u eksperimentalnoj nego u kontrolnoj grupi. Osim toga, sudeči kako po ukupnom broju tačnih odgovora, tako i po broju dece kod koje se takvi odgovori pojavljuju (na najmanje jednom testu), eksperimentalna grupa je stigla kontrolnu grupu na naknadnom testiranju (neposredno posle gledanja spotova, šestog dana), Na osnovu statističkih analiza ovih podataka, smemo da tvrdimo da postoji velika verovatnoća da nalazi do kojih smo došli nisu slučajni, odnosno da su oni rezultat delovanja jednog sistematskog faktora - a u našem eksperimentu to je bilo upravo gledanje TV spotova 1 . Da bismo proverili trajnost ovih efekata, ponovo.smo testirali obe grupe, istim testovima, posle 3-4 nedelje. VODITELJ: I kakvi su bili rezultati?

1 Za pomoč oko statističkih analiza podataka dobijenih u ovom istraživanju, veliku zahvalnost dugujem kolegama dr Ludvigu Horvatu i dr Klasu Brenku sa Filozofskog fakulteta u Ljubljan-i, i kolegi mr Milanu Markoviću iz Beograda.

95