RTV Teorija i praksa

101

Odmah mogu istači da se ekonomija nije nigde pojavila kao predmet uz izučavanje videa, pa čak ni tamo gde se studira upotreba medija u obrazovanju i gde se osposobljavaju buduči predavači o medijima. To je ozbiljan promašaj, kada se uzme u obzir činjenica da je kultura ekonomska dimenzija, a ekonomija kulturni faktor, ali je posredi i posledica samih početaka proučavanja televizije, odnosno stalnih prepreka na tom putu. OD STUDIRANJA KULTURA... Još u vreme stvaranja Birmingemskog centra za proučavanje kultura (cultural studies), entuzijasti-poslediplomci koji su dolazili na specijalizaciju u nekoj od oblasti takozvanih kulturno-društvenih relacija več su po prvim pisanim temama otkrili koliko će se njihov rad odvijati u sferama i na osnovu zaključivanja o komunikacijama. Otkrili primer, da je jedno gledati fudbal, a drugo znati ga medijski prikazati. Otkrivajuči potrebu kritičkog razmišljanja o svim vrstama posredne i neposredne kulturne delatnosti, bili su u situaciji da aktivno zastupaju progresivne stavove, i to zajedno sa profesorima, u društvu na izgled zainteresovanom za tradicionalno viđenje sveta. Dotad se čak i filmska kritika uglavnom pragmatički shvatala, jer su se njome bavili novinari ili samouki filmofili. U to su vreme u obaveštavanju o televiziji dominirali institucionalizovani časopisi i bulevarska štampa. Poznata izdvojenost ostrvske kulture održavala se tim ..jezicima” predstavl jan ja sa posebnom svrhom. A viđene krcz te prizme, TV emisije su - kao god i nove knjige, totografskc izložbe. itd. - zadržavale, bez diskusije o n|ima, izvcsne opšte vrednosti klasnog društva, Doduše, postojalu su malotira/na novinska izdanja koja su pesnici hipici i 1 )übitelji underground filma štampali s osečanjem ekonoraskog avanturizma, kao i, naravno, kritička štampa levice: Laburističke i Komunističke partije.