RTV Teorija i praksa

zatvori u 1986, i Umetnička škola Sv. Martina (St. MSA), koja odsek za film i video kao „lepe” umetnosti ima nešto duže; obe škole se bore da održe postignut kvalitet studija. Ova dva nezavisna fakulteta londonskog univerziteta proizišia su iz zanatlijskih tradicija učenja svih tehnika vizuelnosti, od crtanja, grafike i tipografije do namenskog dizajna i sada videa. Svi predmeti se uče več na pripremnoj godini za one koji stižu iz gimnazije, dok postoje testovi za one koji se posle nekog završenog fakulteta prijavljuju na klasifikacioni ispit. Goldsmits koledž je u vrlo prisnoj vezi s posleratnim laburističkim težnjama da se stvori nova radnička inteligencija. U vreme osnivanja odseka za vizuelne komunikacije prvi dekan na Goldsmitsu bio je sin rudara, doktor književnosti, bivši predstavnik Britanije u Unesku, specijalizovan za pitanja pismenosti. Poznati su i radovi profesora sa ove škole kao što su Stjuart Hud (Stuart Hood), koji piše o organizaciji i istoriji televizije, i Piter Luis (Peter Lewis) koji je dugo radio na radiju i napisao rad o kablovskoj televiziji i novim procesima upotrebe radija u lokalne svrhe. Zatim su važni i doprinosi Pola Voltona (Paul Walton), jednog iz Glazgovske grupe sociologa, okrenutog praksi (radu sa lejzerima), Krisa Vilsona (Chris Wilson), direktora psihologije koji se posebno bavi humorom i ideološkim aspektima komunikacija, odnosno vizuelnog „teksta”. Tu je i Roz Kauard (Rosalind Coward), autorka knjiga Jezik i materijalizam i Patrijarhalni preci, koja radi na semiološkim feminističkim i psihoanalitičkim uticajima na komunikacijske teorije. Njen rad dopunjava uopšteno postavljanje teza mnogih radnih grupa sa nacionalnih konferencija socijalistkinja-feministkinja (kako se nazivaju i članice Komunističke i Laburističke partije). Feministkinje su vrlo konkretno napale kategoriju komunikacije, kakva se najčešće sreče u medijskoj upotrebi - dakle, i u govoru na televiziji i u izboru programskih „jezika”. One su razvile vrlo oštru kritiku kulturnih formi koje po njima ne mogu i ne smeju da se svedu na robu. Ako te forme već postoje, onda popularni termini koji se najčešče nalaze pod zajedničkim konceptom „prilaza”, odnosno „kontrole”, nisu dovoljni da objasne šta se događa sa činom prisvajanja smisla kada se komunicira za žene. Naime,

105