RTV Teorija i praksa

107

koji na kraju krajeva „ocenjuju” diplomske radove. Ova iskustva sledile su mnoge manje i starije škole (u jugoslovenskom smislu one primenjenih i likovnih umetnosti) i tako se stvorio veliki odbir studenata, a smanjio budžet za dalje školstvo. Ove godine je broj svih fakultetskih stipendija u Britaniji drastično smanjen na samo 3 000 za sve magistarske i doktorske studije (iz svih oblasti). POJAM PORUKE U tako nastaloj atmosferi, školski pojmovi „smisla” i „značenja”, „motivisanog” i „proizvoljnog” TV znaka do te su mere deo istorijskog konteksta, da su jednostrani primeri iz vremena Foklandskog rata prevazišli prvobitnu radikalnost pojma „namerne predrasude” (bias), koja se studentima oduvek činila vrlo učtivom. Zato su se komunikacijski orijentisani stvaraoci vratili pojmu poruke i, ukratko rečeno, zatražili da se tehnološka „avangardnost” televizije pozabavi odgovomošču koja se ne tiče samo fokusnih deformacija, kadriranja, superimpozicija, itd. - to jest, perceptivnih ekshibicija. Jer teško je poverovati - u presudnim situacijama poput ove oko raketne baze Grinam Komon - da če se doživljaj bolje preneti nekom zamagljenom tehnikom. Teško je poverovati da osiromašeni doživljaj ima bilo šta da razmeni sa gledaocima jer, prisećajuči se Rene Beržeove definicije komunikacijskog koda (iz njegove knjige Umetnost i komunikacija štampane još 1972), znamo da su „kodovi regulisani sistemi razmene”. UMESTO ZAKLJUČKA - PITANJA Umetniku je dozvoljeno da bude i objektivan i neutralan, ako treba i na iracionalan način. To se u umetnosti događalo i na uštrb celovitosti istine, odnosno smisla. A smisao i dalje omogučavaju predstave (reprezentacije kako ih je, metajezički nazvaia britanska kritika). Od umetnika zahtevamo ne da nas obaveštava o našim životima več da im doda ono čega u sferi „industrijskog dizajna” nema, ono što nemaju kultura