RTV Teorija i praksa

I ovde su glavna teoretska pitanja na koja treba odgovoriti u proučavanju konkretnog materijala: da li je dramska umetnost kao čisto duhovno stvaralaštvo podvrgnuta zakonitostima duhovnog razvoja ili na nju utiču i posebni uslovi koje stvara neka određena tehnologija? Da li mašina utiče na dramu, na duh? U kakvim se materijalnim odnosima rađala slovenačka TV drama koja, bez sumnje, predstavlja novu kultumu dimenziju, kako kod nas, tako i u svetu? Kakav je bio odnos slovenačkih dramskih pisaca koji su se potvrdili npr. u pozorištu - prema televiziji i kakav je bio odnos televizije prema njima? U kojoj meri je drama u ostalim medijima uticala na novonastajuču dramsku vrstu? I konačno - kako, kojim putevima su na našu TV dramu uticali duhovni tokovi u svetu? METODOLOŠKI PROBLEM Već je iz navedenih pitanja jasno da je polazište istraživanja potpuno nov problem koji se do danas uopšte nije pojavio u književnoj nauci. To je pitanje egzistencije književnog umetničkog dela - u ovom slučaju, dakle, drame - u mediju. Radi se o novoj metodi istraživanja. Ova metoda nije pala s neba, več je s mnogo muke nastajala tokom samog istraživanja. Polazište istraživanja ovde ne može biti ni kritika teksta, ni biografija ili duhovni profil autora, njegova ideološka ili klasna pripadnost, niti društvena sredina, politički odnosi ili sistem, niti splet raznih sadržajnih, formalnih i idejnih uticaja koji u Sloveniju dolaze s različitih strana. Isto tako nije bilo moguče iskoristiti one modeme metode estetike, književne teorije, istorije ili književne hermeneutike koje umetnički predmet - a prema tome i dramu - obrađuju samo kao duhovni fenomen, pri čemu je fizički medij posve irdevantan za njenu unutrašnju slojevitost Proces spoznavanja drame od strane gledalaca i čitalaceg njeno doživljavanje, vrednovanje itd., sve to, bez sumnje, može da predstavlja značajan deo svakog književnog teoretskog istraživanja iako

117