RTV Teorija i praksa

ovakva metoda nije bila podesna za samo polazište ovog istraživanja. U vezi s tim moram da pomenem i neke modeme semiološke metode. I semiološka istraživanja, naime, izgledaju manjkava, premda neki njihovi rezultati mogu biti dragoceni. Kada semiolozi istražuju jezik filma ili televizije, strukturu znakova u svim mogućim odnosima itd., kreću se samo na relaciji sadržaj - gledalac. Obično mogu da objasne efekat, a ne zašto su neke poruke, ideje ili umetnička dela u filmu ili televiziji baš takvi kakvi su. lako ne možemo negirati dragocenosti svih ovih metoda, danas u metodološkom razmišljanju moramo tražiti dublje, istraživati materijalnu egzistenciju, znači, ontologiju umetnosti reči i otkriti medij u svoj njegovoj kompleksnosti. MEDIJ KAO PORUKA ILI MASAŽA U našoj raspravi bavićemo se primenom nekih filozofskih pogleda Maršala Makluana (Marshall McLuhan) na književnu teoriju. U razvoju američkih teorija komunikacije Makluan - po mom mišljenju - predstavlja vrlo jasan zaokret ka filozofskom materijalizmu, iako je ovaj zaokret prilično nepotpun. Makluan odbija sadržajna i idejna istraživanja masovnih (i drugih) medija i upozorava na njihovu materijalnu prirodu koja je ostala nedefinisana Medije smatra produžecima čoveka i osnovnim i „podmuklim”, „nevidljivim” oblikovateljima sredine, Ijudskih odnosa i društvenih sistema. U svojim analizama ili, prečesto, samo letimičnim lucidnim opaskama, nije dosledan. Ipak je - opet po mom mišljenju - ako ne več potpuno rešio, a ono bar postavio pitanje postojanja Ijudske svesti u materijalnom mediju, u određenoj tehnologiji i u procesu komunikacije. Najznačajnije filozofsko otkriće, po meni, je tvrdnja da međuljudske odnose uspostavlja medij svojom materijalnom prirodom, a nikako ideje koje medij nosi. Ideje samo obmanjuju, pa ne vidimo suštinu stvamih odnosa koji su uvek samo čisto konkretne i materijalne veze. Samo mediji definišu odnose čoveka prema čoveku, na neki skriven i podmukao način

118