RTV Teorija i praksa

119

formiraju i društvene sisteme i celokupno stanje i kretanje Jjudskog duha. A sadržaj, ideje itd. za ove odnose su posve beznačajni. Ljudski duh i, naravno, sva umetnost može da egzistira samo u materijalnom mediju i kao komunikacija. Čitanje Makluanovih knjiga s jedne strane je lako i zanimljivo, s druge strane izuzetno teško i komplikovano. Makluan, naime, nije filozof koji bi proveravao druge filozofe i poređao sve tvrdnje i suprotna gledišta, od starih Grka, pa dalje - a zatim izrekao i svoje mišljenje. U njegovim knjigama je skoro nemoguče pratiti sistematsko istraživanje određenih problema, ne, on razmišlja sam, potpuno samostalno plete svoje misli, citira najradije Šekspira, Poupa, Blejka, Džojsa - pa dnevne novine. I nije ništa neobično ako na istoj stranici i čak u istom odlomku pomeša toliko različitih činjenica i tvrdnji, da se čoveku zavrti u glavi. Njegove asocijacije treba pratiti svom pažnjom i napetošću i neprestano razrešavati i sređivati prividan haos njegovog „mozaičnog” ili „dubmskog” razmišljanja. Treba razmrsiti i brojne metafore kojima određuje i definiše suštinska pitanja svog sistema. Zbog toga je izuzetno težak autor - čak i za stručnjaka, Često blesne duhovitom dosetkom koja kao munja osvetli nerazjašnjena pitanja savremenog sveta, krilaticom koju svako može da razume po svome, najpogodnijom za let oko sveta i za citiranje na svim međunarodnim simpozijima. Krilatica koja stoji kao naslov prvog poglavlja na čelu njegove knjige Understanding Media (Razumevanje medija) glasi: Medij je poruka (The Medium is the Message). Pošto se u ovoj krilatici radi o osnovnom filozofskom polazištu čitavog njegovog daljeg raspravljanja, treba da se uz nju pažljivo zaustavimo i detaljno je objasnimo. Šta ona zapravo znači? Na prvi pogled je sasvim nerazumljiva, jer je opštilo ili medij jedno, a poruka nešto sasvim drugo. Televizija je npr, jedna posebna tehnika, opštilo, a poruka, pak, znači njen sadržaj, njen program koji prenosi i širi, spada u područje duhovnog