RTV Teorija i praksa

radionicu u kojoj bi se studenti iskustveno obučavali. Radio-režija postoji kao predmet na FDU ali se studenti filmske i televizijske režije ne upućuju ozbiljno u zvukovni jezik. Poetika zvuka i njegova upotreba sa slikom ili dejstvo zvuka bez slike oblast je koja bi se godinama mogla istraživati a da to ne predstavlja nikakav luksuz. Dramaturgija zvuka mogao bi da bude zanimljiv i koristan predmet. Luksuzno je i na ivici pravog besmisla studirati radio-organizaciju. To zaista ne vodi ničemu, posao bi mogao da vodi svaki trezveniji srednjoškolac a nisam uveren da je potrebno mnogo više za posao pozorišnog ili televizijskog organizatora. U tim srazmerama režiju ili glumu trebalo bi studirati četrdeset godina. Bilo bi umesnije da se obržavaju šestomesečni praktični seminari pri televiziji, pozorištu, filmu, radiju za organizatore. Ali, kako se površno i lako donose veoma skupe odluke o osnivanju katedri kao što je ova za organizaciju tako se nedovoljno ambiciozno - s nipodaštavanjem ili pravim neznanjem? - prišlo mediju radija i primenjenoj muzici i zvuku. Živimo u vremenu agresije slike. Sve je u znaku slike: slika koju primamo od jutra do mraka, slika sa ekrana, iz novina, sa zida - ta slika najčešče nema ničeg ispod svoje površine. Poima se trenutno i ne zahteva nikakav trud. Sve se to događa veoma brzo, ništa se ne otkriva, za jednom slikom dolazi druga. Zvuk zadržava, zaustavlja, ima slojeve. I nešto što je naročito važno za medij: zvuk može da promeni značenje slike. Posao je reditelja a ne kompozitora i montažera zvuka da to značenje iznalazi, usmerava. Student režije bi morao, na početku studija, da shvati mogućnosti i vrednosti pmmenjenog zvukovnog jezika i da u toku školovanja njime laboratorijski ovlada. Studio i montažni sto su jedina mesta na kojima buduči reditelj može da stekne upotrebno znanje. Umetničko, umetnost. umetnik - reči su koje se odveć lako izgovaraju - naročito lako kad se pominju dramske i scenske veštine a bez ikakve odgovornosti kad je reč o filmu. Umetnost nije obavezan atribut u ovim profesijama, zanat i praktično iskustvo bi to trebalo da budu, pogotovu što su dostupni svakom vrednom, pažljivo školovanom čoveku, Umetničko i stvaralačko, ako reči odgovorno upotrebljavamo, hteli-ne hteli stoje čak izvan škole, izvan svakog sistema.

196