RTV Teorija i praksa

bile sa im zadignute. Oni su, jedan po jedan, ulazili u ,Srbiju‘ i sedali za sto odmah do vrata. Čoveku kome je sve na ovom svetu sumnjivo, šest lica sa zadignutim jakama na prilično otrcanim kaputima, izazvala bi stoprocentnu sumnju. Jer: ponoć je, oni se obazrivo kreču i ulaze u kafanu, kaputi skromni i, što je glavno, nose nekakve hartije pod miškom...” No, übrzo je pisac otkrio „misteriju” i saopštio da je reč o skupštini spikera, a objasnio je i druge „sumnjive” okolnosti; „Ргеко celoga dana i do ponoči, oni su pred mikrofonima jedne i druge stanice. Ostajalo je jedino, i da bi se ispunili uslovi koje predviđaju pravila, da svoju skupštinu održe posle pola noči. Ito su i učinili”. A kako svojih prostorija nisu imali, gde če nego u kafanu! Njegov kolega iz drugog lista piše: „Prvu skupštinu radio-spikera otvorila je i predsedavala joj gđa Jelena Bilbija-Lapčević. Izveštaj o dosadašnjem radu (koga nije bilo mnogo) pročitao je sekretar g. Milan Marković, a izveštaj blagajne (koja raspolaže sa sto dinara gotovine) blagajnik g. Ivan Kovačevič.” Na kraju skupštine bila je izabrana nova uprava u istom sastavu, a u Nadzomi odbor su ušli; ~g.g. Radivoje Markovič, Aleksandar Simić i Dušan Burza”. Posle skupštine spikeri su izdali „saopštenje za javnost” u kojem se, između ostalog, veli: „Pored neophodne potrebe profesionalnog organizovanja spikera, radi poboljšanja samog njihovog materijalnog položaja, ovo pretstavlja i jedan korak napred u našoj radiofoniji uopšte. Jer, dok je doskora vladalo uverenje kod večeg dela publike, pa na žalost i kod odlučujućih faktora, da spikerom može postati svako ko je iole pismen, sada je nastupilo razbijanje te iluzije razvitkom mnogostranosti spikerskog poziva. Možemo uzgred napomenuti da je skorašnji konkurs za spikere sa stoprocentnim brojem odbijenih kandidata umnogome doprineo tome”. 4 Zbog toga je, verovatno, KJub stavio

4 Na konkursu za jeđnog muškog spikera, 1935. godine, na primer, na koji se javilo 70 kandidata, nije primljen - nijedan.

69