RTV Teorija i praksa

istraživač Ž. Kaznev (Jean Cazeneuve) primečuje: „Perspektiva jedne civilizacije robota koji veruju da su slobodni - utoliko više onespokojava ukoliko se usavršavaju tehnike koje sadejstvuju fabrikaciji mnenja”. Ovakvo bezlično mnenje usađivao je deci i crtani film o Štrumpfovima. On je malim gledaocima utuvljivao u glavu manihejske predstave o Dobru i Zlu. Takve predstave oličavaju Veliki Štrumpf i Gargamel. Oni ratuju jedan s drugim, ali oba su čarobnjaci, to če reči svojevrsni nadljudi koji se služe natprirodnim silama. Prema tome, Dobro i Zlo su podjednako neljudske moći. Povrh svega, njihova borba je večita, što znači da je Zlo nepobedivo. Nije teško shvatiti da ovaj „crtač” uspavljuje tek probuđeno dečje samosaznanje, a samim tim i poverenje u čovekovu nadmočnu snagu. Pa opet, maii ekran ne mora biti kuča od kolača u koju opaka Baba Roga namamljuje Ivicu i Maricu. Naprotiv, on može da bude činilac razvijanja samosvesti i samodelatnosti u mališanima. Među takve činioce spada televizijska serija sačinjena.prema romanu Arsena Dikliča Salaš u Malom ritu. Ona pokazuje kako romaneskni junaci, svojom dečjom strelom, pale okupatorsko žito. Posmatrajuči mali ekran na kojem oživljava ova romansijerova priča, deca vide kako se njihova igra može preobraziti u slobodnu Ijudsku samodelatnost. U datom slučaju isti ekran ne robotizuje dete; on ga oslobađa i očovečuje. IZMEĐU KNJIGE I EKRANA Da li če televizija zaglupiti ili osvestiti gledaoce, pa i mališane, to ne zavisi od njene unutrašnje prirode, več od drugih okolnosti. Kada je u pitanju televizijska ekranizacija umetničkog teksta, ovakav iii onakav njen učinak uslovljen je sadržinom i porukom ekranizovanog dela. Najpre, međutim, on je određen položajem televizije u društvu. Ako je televiziju i kinematografiju monopolisala jedna dominantna manjina, onda je jasno da če se ekranizovati, uglavnom, oni tekstovi koji u publici odražavaju iažnu svest o društvenoj stvarnosti.

81