RTV Teorija i praksa

i 18 samo radijskih) übedljivo govori o razvijenosti medija. Zakon tačno utvrđuje i ograničava posedovanje televizijskih stanica kao što odobrava i emitovanje. Komercijalne stanice grupisane su oko „stanica-majki” (po američkom primeru) i to uglavnom oko Tokija. Dvadeset tri TV stanice zavise od TBS, dvadeset i dve od Fuji TV, sedamnaest od NTV i sedam od TV Asahi. Ostale su takođe tesno vezane sa jednim ili više kanala za koje pripremaju programe. Privatne televizijske stanice u potpunosti se finansiraju od reklama. Trećina ukupnih izdataka za reklame u Japanu čini prihod komercijalnih TV stanica, što je 1980. godine predstavljaio 750 milijardi jena, odnosno tri godišnja budžeta NHK Komercijalne televizijske stanice daju mnogo manje mesta informativnim programima nego što to čini NHK, dok velik deo rezervišu za zabavne emisije, naročito u vreme velike gledanosti početkom večeri.

STRUKTURA PROGRAMA KOMERCIJALNIH TELEVIZIJSKIH STANICA

94

(oktobar - decembar 1979. godine) Vrsta programa % Zabavne emisije 46% Kultura 24,3% Informativne emisije 12,9% Obrazovne emisije 12,7% S p o r t 3,1% R e k 1 a m e 0,5 Ostalo 0,5 U k u p n o: 100%