RTV Teorija i praksa

sudovi, velike komercijalne mreže, Parlament, sindikati, itd. s Institut za istraživanje javnog mnenja (Public Opinion Research Institute) sprovodi dva puta godišnje (juna i novembra) ankete o ponašanju japanskih televizijskih gledalaca. Uzorak predstavlja 3 600 osoba iznad sedam godina iz svih krajeva zemlje koje tokom jedne sedmice popunjavaju upitnik slušanosti. Anketa iz 1980. godine pokazuje da Japanci 'stariji od sedam godina gledaju televiziju 3 sata i 6 minuta prosečno radnim danima, 3 sata i 18 minuta subotom i 3 sata i 46 minuta nedeljom. Pokazatelji gledanosti odnose se na ukupno gledanje televizijskog programa bilo da je gledan program NHK ili program komercijalnih televizijskih stanica. Prosečno gledanje radnim danom NHK programa iznosi jedan čas i četiri minuta, subotom svega pedeset i osam minuta, a nedeljom jedan sat i petnaest minuta. Vreme gledanosti Opšteg programa i Obrazovnog programa NHK (jedan sat i četiri minuta) praktično nije izmenjeno tokom poslednjih pet godina, dok vreme pračenja komercijalnih programa (dva sata i dva minuta) pokazuje blago opadanje. Poredeći podatke gledanosti ove ankete sa ciframa iz 1976. godine zapaža se, u vreme velike gledanosti subotom i nedeljom, znatno smanjenje publike. Uopšte posmatrano vreme posvećeno gledanju televizije poslednjih pet godina značajno je smanjeno. japanci televiziju gledaju najviše nedeljom: četrdeset minuta više nego danima preko sedmice. Što se publike tiče muškarci televiziju gledaju radnim danima dva sata i četrdeset devet minuta, a nedeljom tri sata i pedeset dva minuta: vreme gledanja žena je tri sata i dvadeset i jedan minut tokom nedelje i tri sata i četrdeset jedan minut nedeljom: razlika je svega dvadeset minuta. Međutim, znatna je razlika u gledanju televizije između zaposlenih žena i domaćica. Zaposlene žene prosečno gledaju televiziju jedan sat manje od žena koje ne rade.

5 „Telcvision and radio audiences in |apan", NHK Public Opinion Rcsearch Institute. Tokio. 1980,

96