RTV Teorija i praksa

Drugim rečima, najozbiljniji propust televizije je to što je televizija. U cilju unapređivanja televizijskih vesti, Dej je Ananovom komitetu predložio uvođenje, kako ih on proročanski naziva, „novina na ekranu“. Međutim, njegov stav da televizijske vesti deluju isključivo kao signal koji mora biti protumačen uz pomoć sledećeg skupa signala, ali ovog puta u pismenom obliku, ne samo da zanemaruje snagu televizije kao medija već i prenaglašava moguće prednosti štampanog medija. Na primer, za Ijude (milione Ijudi) naviknute na televizijski dnevnik, televizijske vesti jesu jedine: mnogo je teže ne zapaziti neku vest u neprekidnom nizu nego preskočiti jednu ili dve stranice u novinama. Što se tiče primedbe o „isečcima sadržine samih događaja", kao na naslovnim stranicama dnevnih novina, uvodna vest u analizovanoj emisiji Vesti u deset trajala je približno šest minuta, pokrila događaj iz šest različitih uglova, imala preko 1 450 reči i doneia tri različita filmska priloga. Izveštaj 0 događajtma u Severnoj Irskoj bio je potpuniji od bilo kojeg objavljenog sledećeg dana u novinama s izuzetkom, možda, „Dejii Telegrafa" (koji je, međutim, pokrio iste činjenice). Naravno. između teieviziiskih vesti 1 novma postoji izvesno preklapanje tekstova, što znači da su popuiarne novine, usled činjenice da se oba medija obraćaju uglavnom istim Ijudima, prepustile deo svojih informativnih funkcija televiziji. I suprotno, televizija u novinama često ima veoma dobru informativnu podršku. Drugim rečima, između ova dva medija postoji odnos međuzavisnosti i dopunjavanja. No, najznačajnija dimenzija kritičkih primedbi Robina Deja jeste činjenica da potiču upravo od njega. On piše kao isknsan i veoma poznat ozbilian nolitički komentator sa televizije. Cmjenica da je svoje primedbe izneo kroz Štampanu reč, iako je istovremeno bio prisiljen da nastavi svoj rad u uslovima kojima se protivi, pokazuje svu nesposobnost misli književne elite da televiziju svede na oblik koji najbolje odgovara književnoj definiciji situacije. Sam Robin Dej predstavlja jednu od najznačajnijih „aktivnih protivrečnosti“ televizije. Protivrečnosti svojstvene televizijskom rukovanju stvarnošću zadiru znanto dublje od vesti. Na primer, većint; današnjih sportskih emisija posreduje čitav aparat komentatora, mnoštvo stručnjaka u studiju, tabela, pompeznih priča i, iznad svega, bezbrojne rasprave forma veoma nalik na onu koja se koristi za političke

182