RTV Teorija i praksa

i Pogon gramofonskih ploča RTV Beograd sa kasetama popularne Hit parade i TV Sarajevo sa emisijom Koncerl Lepe Brene u Mostani. Matrica na U-matic profesionalnoj kaseti prodavana je u prekomorske zemlje za 2 500 dolara, dok je PGP RTB u Evropi distribuirao gotove kasete za kućne video-rikordere. Međutim, prodor TV Beograd i TV Sarajevo na inostrano tržište sa jugoslovenskim mušterijama još uvek nije dao očekivane ni značajnije rezultate, jer su se privatni posrednici brzo vratili na (ili zadržali) znatno jeftinije piratske oblike obezbeđivanja materijala, bez naročitog rizika jer je, praktično, gotovo nemoguće to sprečiti. Programi jugoslovenskih TV centara se kradu pomoću profesionalnih magnetoskopa u pnvatnim rukama u trenutku dok se emituju, a dešava se da ih kradu i zaposleni u dokumenlaciji televizije. Savremeni aparati za kopiranje i kompjuterski prinleri mogu da reprodukuju potpuno verno originalnu omotnicu i nalepnicu video-kasete. Slab snimak može da se dotera do solidnog k\aliteta. Jedino rešenje ovog problema su zajednički poslovi na principu podele dobiti sa solidnim inostranim partnerima, uz učešće agencija za zaštitu autorskih prava i cene koje će biti konkurentne (a kvalitet bolji) u odnosu na piratsku produkciju. Ima i originalnih rešenja, kao što je slučaj sa ~Video-estradom“, firmom trojice Jugoslovena iz Diseldorfa. Ova firma snima sopstvene programe narodne muzike od sat vremena i nudi ih po ceni od 600 dolara, uz obećanje da će ih prodati samo jednom kupcu u svakoj od zainteresovanih zemalja. Uslov je da mušterija uzme najmanje 12 od ukupno 24 programa godišnje. Uz put daju i štampane nalepnice i omotnice, što inače, ako se radi u sopstvenoj režiji, košta oko 1000 dolara po programu. Firma očekuje da će ovako povoljnim uslovima pridobiti kupce iz celog sveta, pa tako svaki program prodati u desetak zemalja. Nije, naravno, čudno što se u ovako haotičnoj i neregulisanoj situaciji pojavljuju svi mogući proizvođači i posrednici. Tako se, na primer, koncerti zvezda jugoslovenske estrade (Lepa Brena, Miroslav Ilić, itd.) snimaju pod strogom kontrolom njihovih menadžera, a kasete zatim (kao na turneji u Australiji) uspešno prodaju. Ovakve i slične pojave su sasvim razumljive.

199