RTV Teorija i praksa

Naime, televizija u zemljama gde žive veliki jugoslovenski migracioni kontingenti ne pruža im mnogo mogućnosti za zabavu (i zbog toga što mnogi ne znaju dobro strani jezik) i sigurno ne zadovoljava sve njihove (naročito emocionalne) potrebe. Posebni programi za strane radnike najčešće se emituju samo jednom nedeljno. Istovremeno, video-rikorder je postao gotovo statusni simbol za tzv. gastarbajtere. U SR Nemačkoj na primer, moguće je nabaviti i nov video-rikorder starije generacije za manje od 1 000 DM, tako da ih većina naših radnika ima, a neki i po dva. Osim toga, mogu se i iznajmljivati, a zatim pod povoljnim uslovima otkupljivati što su, takođe, česti siučajevi. Međutim, u pogledu softvera (snimljenog materijala), situacija je do skora, u celini giedano, bila loša. Svi oblici snabdevanja inostranog dela faktički jugoslovenskog tržišta bili su (i još uvek jesu) nedovoljno efikasni. U SR Nemačkoj, na primer, firma „Jugo-medija“ vodi računa o nekih dvadesetak tzv. kulturoteka, centara u kojima jugoslovenski radnici mogu naći osim video-kaseta i muzičke kasete, ploče i knjige. Međutim, to je beznačajno u odnosu na oko 1 000 turskih i skoro toliko italijanskih videoteka. Nije onda čudno što cveta razmena više praznih video-kaseta od strane gastarbajtera za manje snimljenih od jugoslovenskih imalaca vrdeo-rikordera. Na žalost, odgovarajuće jugoslovenske organizacije još uvek se nisu na pravi način uključile u video-biznis na unutrašnjem i međunarodnom (potencijalno jačem) tržištu. „Centar film“ iz Beograda i „Croatia film“ iz Zagreba odavno obećavaju da će to učiniti, kao i neke druge fiimske i ostale organizacije, ali bez značajnih rezultata. „Jugoslavija fiim“ je napravila nekoliko aranžmana sa Australijom i SR Nemačkom, ali to je tek bled početak. Najveću šansu brze ekspanzije imaju naši TV centri koji su do sada učinili vrlo malo u odnosu na već postojeće vlastite mogućnosti (bogat fond snimljenih serija, drama, muzičkih, zabavnih, dečjih, dokumentarnih, itd. programa), a naročito u odnosu na praktično neograničeno domaće i inostrano tržište. Nemoguće je zamisliti da ova šansa u narednim godinama neće biti iskorišćena.

200