RTV Teorija i praksa

11. Da bi se to desilo, i da bi, uopšte, video u Jugoslaviji nastavio ekspanziju i razvio sve svoje nesumnjivo pozitivne i značajne mogućnosti i etekte, prvenstveno je neophodno izvršiti društvenu regulaciju ovog područja u najširem smislu. Pre svega potrebno je jasno definisanje odnosa organizovanog društva prema videu i politike koja će se u ovoj oblasti voditi. Na žalost, do sada se nijedna kompetentna i tangirana društvena inslitucija nije izjasnila u tom pogledu. Pre svega, uopšle ne postoji razvijena i raširena društvena svest o videu kao obliku komuniciranja, koji predstavlja uvod u naredni vek koji će nesumniivo doneti individualizovane i personalizovane sisteme komuniciranja i zadovoljavanja Ijudskih poirena za informacijama, kulturom i zabavom. Elektronska revolucija i mikroprocesori nesumnjivo vode u tom pravcu. Na tržištu su već raspoloživi prvi modeli kućnih elektronskih komunikacijskih centara koji integrišu dosadašnja dostignuča. Lako je zamisliti njihovu brzu evoluciju (pod dejstvom tzv. zakona akcelaracije) i budući izgled. U svetlosti ove perspektive, i ranijih iskustava u pogledu brzine usvajanja tehničkih inovacija, jugoslovenskom društvu je zaista neophodno utvrđivanje i operacionalizovanje politike razvoja novih komunikacijskih medija, i u lom sklopu videa. Kao što ćemo odmah pokazali, neposlojanjc tc politike već je ižazvalo ozbiljne probleme i šielu. 12. Osnovni sadašnji problem videau Jugoslaviji jeste odsustvo adekvatne pravne regulative. Video je, kao što smo utvrdili, već razvijena delatnost, a ne postoji nijedan propis koji neposredno rešava statusna i druga pravna pitanja ove delatnosti. Kao što smo videh, zbog odsustva društvene inicijative i nedovoljne aktivnosti institucija i radnih organizacija društvenog sektora, video-delatnost je gotovo u celini polje privatnog vlasništva i inicijative. Kao

201