RTV Teorija i praksa

takva, potpala je pod udar Zakona o obavljanju privrednih delatnosti samostalnim ličnim radom sredstvima u svojini građana, koji važi od 1. januara 1985. godine, i koji zahteva da se do kraja iste godine sve privatne poslovne delatnosti usklade sa njegovim odredbama. Međutim, dozvole za rad video-klubovima (koji su, kao što smo videli, infrastrukturna osnova \ ideo-delatnosti u Jugoslaviji) izdavali su nadležni opštinski organi ranijih godina, sa autorizacijom za vršenje audiovizuelnih usluga, bez bliže specifikacije. U jesen 1984. godine Gradski komitet za privredu Beograda obratio se Jugoslovenskoj autorskoj agenciji i tražio rnišljenje o tome ~da li fizička lica mogu, i pod kojim uslovima, da se bave iznajmljivanjem video-kaseta domaćih i stranih autora; i da li i pod kojim uslovima mogu ličnim radom u vidu zanimanja da obavljaju delatnost presnimavanja video-kaseta drugih autora?" Pravna služba Agencije dala je kategoričan odgovor: budući da vlasnici video-klubova nikome ne plaćaju autorske tantijeme, njihova delatnost je u suprotnosti kako sa našim Zakonom o autorskim pravima i Zakonom 0 kinematografiji, tako i sa međunarodnim obavezama koje ima Jugoslavija kao potpisnica Bernske konvencije o zaštiti autorskih prava autora književnih i umetničkih dela. Ova ocena završava se napomenom kako je u pitanju materija koja, zapravo, kod nas nije pravno regulisana. Radi se, dakle, o analognoj primeni Zakona o kinematografiji. Međutim, države članice Bernesk unije, a i one van nje, smatraju da je problematika video-kaseta srodna problematici industrije audio-zapisa. Čak je i IFPI (Međunarodna federacija fonogramske industrije) svome nazivu dodala i reč ~videogramske“. Ovo je značajno zbog toga što su prava proizvođača fonograma (a sada i videograma) na međunarodnom nivou regulisana odredbama Rimske konvencije zemalja Bernske unije još 1961. godine, s tim što je uslov ratifikacije Ronvencije bio razvoj legislative, to jest specifikacija odredaba Konvencije u domaćem zakonodavstvu. Jugoslavija do danas nije ratifikovala Rimsku konvenciju, tako da ne samo u oblasti videa, već 1 u oblasti proizvodnje ploča i audio-kaseta gde imamo dvanaest jakih proizvođača koji rade i sa stranim licencama, postoji potpuna zakonska praznina.

202